U bivšoj nam državi vladajući su imali doušnike u svakom poduzeću i u svakoj stambenoj zgradi, jednostavno rečeno partija je sve kontrolirala. E sad, devedesetih je Hrvatima dozlogrdilo to jednoumlje ta diktatura pa su odlučili imati višestranačje. Međutim pitanje je da li je lignjetina koja je kontrolirala bivšu državu rekla e ovu Hrvatsku nećemo kontrolirati.
Ako želiš kontrolirati ljude prvo što bi trebao kontrolirati au njihove financije, a to znači njihovo zapošljavanje. Ja se nadam da čitateljima ne moram dokazivati da politika ima ključnu ulogu u odabiru tko će raditi u državnim službama a one zapošljavaju cca 0.5 milijuna ljudi. Uostalom danas na Nedjeljom u 2 je Prgomet rekao da i za zapošljavanje portira treba stranačka dozvola. Lignjetina bi htjela kontrolirati i onih preostalih 0.8 milijuna zaposlenih u privatnom sektoru. Dio njih kontrolira na taj način što je 50% prometa privatnog sektora povezan s poslovima koje država dodjeljuje. A osim toga lako se lignjetina dogovori i s Todorićem kako će kontrolirati zajedno kontrolirati svoje zaposlenike. Stoga s ciljem zadržavanja kontrole lignjetini nije u interesu jačanje privatnog sektoru u hrvatskoj i vjerojatno zato privatni sektor niti ne jača u hrvatskoj.
Osim kontroliranja dohotka građana dodatna polugu kontrole bi lignjetina dobila kontroliranjem bankarski sustav. Pa prisjetimo se privatizacije banaka gdje su banke sanirane državnim novcem i onda nakon toga kao prodane strancima. E ček malo, pa mi ne znamo tko su vlasnici banaka. Sve je obavijeno velom tajne i tajnim ugovorima. Čak je bio i ubijenih kada je netko poželio otvoriti svoju banku i nikada se nije razriješio taj slučaj ubojstva. Nekako mi se čini da lignjetina možda kontrolira i banake.
Nakon kontrole novca lignjetina bi htjela imati svoje krakove i u svakom selu hrvatske. Pa kako to ostvariti. Pa kroz razgranatu mrežu općina. Načelnici općina u velikoj većini dolaze iz dvije vladajuće partije tako da oni mogu informacije s terena prenositi u središta stranke gdje se već odavno infiltrirala lignjetina. Stoga lignjetini nije u interesu niti smanjivati broj općina niti mijenjati izborni zakon na regionalnom ni na nacionalnom nivou.
Lignjetini bi bilo dobro kontrolirati i medije u Hrvatskoj. Pa glavni urednik HRT Radman je bio zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije 1987. godine.
Ne bi na odmet bilo niti infiltrirati se u sudski sustav. Pa odvjetnik Hanžeković je odigrao ključnu ulogu u zamagljivanju i privatizaciji zagrebačke banke a sada je njegovo odvjetničko društvo najbogatije u hrvatskoj. Vjerojatno je tomu pomogao i ekskluzivni ugovor s HRT-om o ovrhama za neplatiše pretplate pa čak i ovrhe za one koje niti nemaju televizor.
A dvije najutjecajnije funkcije u državi su predsjednik Vlade i Države pa bi bilo dobro imati i utjecaja na njih. Oho, pa ček malo što Karamarko ne dolazi iz obavještajne agencije, što predsjednica nije imenovala savjetnikom za nacionalnu sigurnost Josipa Buljevića bivšeg ravnatelja SOA-e. Što savjetnikom za nacionalnu sigurnost bivšeg predsjednika nije bio Saša Perković sin Josipa Perkovića ravnatelja Službe državne sigurnosti kojeg njemačko pravosuđe tereti za ubojstvo Hrvatskog imigranta Stjepana Đurekovića.
Zanimljivo je kako je lignjetina uspjela ostati u pozadini i ljudi je ne percipiraju nego percipiraju loše stranke koje vode hrvatsku, a lignjetina njima, kao i svim profesijama u hrvatskoj vlada iz pozadine.
E dragi moji čitatelji ovo je moj scenarij za horor film. Ali moram naglasiti da je svako poklapanje s stvarnosti slučajna i da je sve ovo samo plod moje mašte, tako da svi možemo odahnuti i nastaviti s našim životima kao i do sada.
Post je objavljen 01.03.2015. u 16:17 sati.