Marketing
Nasmješi se jutru...
Smijete li se ujutro?
Za dobro raspoloženje, i ugodan dan, osmjeh je važan.
Probudi me jutros smijeh. Cijeli svijet se budi u nekim suzma, noćnim morama, ja se smijem.
Mora da sam sanjala da se budim u normalnoj državi. Što da radim ne mogu više zaspati. Iskočim iz kreveta, provučen prstima kosu ...
Šipak ... nema ...
E, sad bi netko pomislio: tko li joj je to noćas počupao kosu?
Kosa mi bila kao u reklami za šampon, ne baš tako gusta, ipak je to živa kosa, a ne perika, i ja ti je otfrkarih.Ustvari rekla sam frizerki da mi samo "osvježi vrhove", e to osvježenje je bilo da sad imam kosu kao Gavroš. Prvo secnula s jedne strane, pa onda da izravna, onda kaže bolje stepenasto. Onda da je moderno cik cak. Još da mi tri dlake nalakira u nebo, pa da postanem ministar za kulturu, Srbije. Kakav ministar, takva i kultura.
Ništa, jurim ja dalje, protrčim kroz stan "spremila ga" kao da je mačak Albi prošao repom. Na prvi pogled sve dubi. Još uvijek sam nasmijana.
Kavica ... Osmijeh od uha do uha ...
Zvrrrrrr, telefon, tindili, tindili, vrata.
Telefon nije interesantan, ali još se smješkam, javljaju da sam sretan dobitnik masažera i noža po koje moram otići na drugi kraj grada i dobiću večeru. Mora da sam izgubila dvije deke, a pa računaju dobro će mi doći masažer, ili neki nož. Masažer imam, telefonske pozive onih koji rade honorarno pa zivkaju uzaludno tražeći žrtvu, a nož kao hladno oružje i nije loše.
Vrata, susjed.
-Hoćete li pogledati da li vam nešto curi po stanu, iskočila neka cijev majstorima.
Ne znam što je iskočilo, ali, bilo je juriš pješaštvo po stanu, položila sam i taj ispit, kod mene zasad nema promjena na stropu. Još se smješkam.
Srknem ja kavicu ...
Tras-bum ...
Skoči nešto na terasu, ja u kuhinju, gvirnem kroz prozor, nešto skače udara po limu od ograde, još jedno tras-bum, sve se smiri.
Otvorim lagano teresu, e , nije voden konj sletio, samo susjeda na špagu objesila deku od 100 kila, špaga pukla, pa kako je padalo negdje sa osmog kata, za sobom sve kršilo, skakalo po rublju opranom na jeftinoj struji, lupalo o prozore kuhinja, ostavljajući za sobom miris lahora proljetnog, ili već nešto tako kako piše na reklamama detergenta. Kad je već toliko padalo, moglo se odbiti i od mog prozora, ne, tu mu je bilo zgodno, sletilo na terasu kao vasionski brod pun Marsijanaca. Cijedi se po krumpiru, luku, kupusu i ostalim tandrmoljama sa placa, koji stanuju na mojoj terasi u jednoj kutiji.
Smeškam se još, ali ne znam dokle ću ...
Osmeh, isprsi se meco i hrabro skoči u vodu života ili bar u ovo sumorno tjedno jutro.
Što reče Scarlett (tko zna tko je to i nije neka mladost) sutra je novi dan.
Post je objavljen 01.03.2015. u 11:34 sati.