Marketing
O Grčkoj i Ukrajini, Njemačkoj i Francuskoj, Rusiji i Europskoj monetarnoj uniji
U nastavku na prethodni tekst o grčkoj krizi i njenom značaju u okviru europske monetarne unije i globalno (Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića?), možemo vidjeti da su i nakon potvrđenog dogovora interpretacije različite. U Grčkoj su se desile prve, djelomice nasilne demonstracije radikalnih ljevičara protiv Sirizine vlade. I neki strani promatrači govore, (gorko ili trijumfalistički, ovisno o ideološkom uvjerenju) o Sirizinom porazu ili izdaji.
Treba ipak imati u vidu, da je ovo dogovor na četiri mjeseca. Pregovori će se ponoviti.
Vjerojatno među biračima Sirize ima onih koji su očekivali da će se pobjeda ostvariti preko noći, ali mislim da je svakom racionalnome jasno, da tako ne ide. Borba je tek počela. Ne može se svaka pojedinačna bitka voditi do istrebljenja. Kad je neprijatelj jači, nije sramota povući se i pripremiti za slijedeću bitku.
Normalnim se smatra dati novoj vladi 100 dana mira. Tek ćemo vidjeti, što će biti sa Sirizinom vladom.
Također je važno jasno uvidjeti, da se ne radi o nekom jednostavnom, parcijalnom problemu da su Grci previše trošili, pa stvorili problem, a inače je sve u redu. U skladu s tim, u nastavku prikazujem zanimljiv komentar kompetentne osobe o krizama u Grčkoj i Ukrajini.
Why The Euro Crisis Is A Crisis Of Sovereignty
Komentar Joschke Fischera, bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova (1998.-2005.), povodom dvije krize s kojima se Europska unija susreće, u Grčkoj i Ukrajini. U oba slučaja, Njemačka je u središtu nastojanja da se nađe diplomatsko rješenje.
U Ukrajini, novi sporazum de facto priznaje podjelu Ukrajine vojnim sredstvima. Još je otvoreno pitanje nove granice. Ruski predsjednik Vladimir Putin i dalje koristi vojnu snagu za osiguranje kontrole nad istočnom Ukrajinom i dalju destabilizaciju zemlje.
Njemačka se, kaže Fischer, tek sad suočava s konzekvencama svoje snage i utjecaja. Angela Merkel »ne definira više svoje politike u terminima "malih koraka"; sad ozbiljno shvaća strateške prijetnje i s njima se suočava frontalno.«
Tako je i u grčkoj krizi. Merkel nije u savezništvu s jastrebovima u svojoj stranci i vladi. Ona izgleda svjesna da bi izlazak Grčke iz eurozone doveo do neukrotivih posljedica, ali ostaje vidjeti može li prikupiti odlučnost za reviziju propale austerity politike nametnute Grčkoj.
Bez takve revizije, usmjerene na poticanje rasta, Europa će ostati alarmantno slaba kako međunarodno tako i unutar sebe.
Grčka također pokazuje da kriza eura nije financijska, nego kriza suverenosti. Grci su protiv vanjske kontrole svoje zemlje, ali Grčka može biti sačuvana od bankrota jedino novcem stranih poreznih obveznika, a za to mora dati provjerljive garancije i provesti nužne reforme.
Suverene nacionalne države i monetarna unija ne slažu se dobro. Ali nije teško shvatiti da ako se dogodi "Grexit", jedini geopolitički pobjednik bit će Rusija, dok će u Europi svatko izgubiti.
Očuvanje eura zahtijevat će dalje korake prema integraciji. »Takav korak zahtijeva hrabrost, ali alternative - nastavak krize eurozone ili povratak sustavu nacionalnih država - su mnogo manje privlačne.« S obzirom na dramatične globalne promjene i direktnu vojnu prijetnju Putinove Rusije, to uopće nisu alternative, i grčki "problem" izgleda nevažan.
»Merkel i francuskih predsjednik François Hollande trebaju još jednom poduzeti inicijativu i konačno staviti eurozonu na solidne temelje. Njemačka će trebati olabaviti svoju voljenu rigidnu brigu o novčaniku, a Francuska će trebati odustati od dijela svoje dragocjene političke suverenosti. Alternativa je pasivno stajati i gledati kako europski nacionalisti postaju jači, a europski integracijski projekt, unatoč šest desetljeća uspjeha, tetura još bliže ponoru.«
Izvorno objavljeno na blogu "Ekološka ekonomija"
Post je objavljen 28.02.2015. u 00:33 sati.