Grdo, a ... ?
I ne samo to. Ne mogu se odšarafiti kopče, pa su mi preostale dvije opcije:
1. pofarbati ih i znati da će se s njih oguliti boja i da će biti ružne
2. iščupati ih i smisliti novo zatvaranje
Odlučih se za ovo drugo i kliještima iščupam sve.
E dobro, osim kliješta, koristila sam još:
- temeljnu boju
- bijelu akrilnu boju
- crvenu akrilnu boju
- staru košuljicu na cvjetiće
- dvije drvene pločice, četvrtastu i ovalnu
( bilo bi bolje da su istog oblika, al eto, nisu :-P )
- ljepilo za dekupaž
- neostik
- bijela špaga
- silikonsko ljepilo
- pečat s tekstom
- akrilni lak
- komad umjetne kože ili tapisona ili nečeg sličnog, za donji dio kutije
Pa onda redom ... temeljna, bijela i crvena boja. Završna.
Silikonskim pečatom ispečatiram tekst okolo naokolo poklopca, a na sredinu zalijepim pločicu koju sam obukla u staru košuljicu.
Dodam malo špage jer me tako volja.
Virnem unutra ... koma ...
pa odlučim da je obučem i iznutra.
Obučem i ovalnu pločicu i nalijepim je samo na gornji dio poklopca.
Tako je sakrila ružne rupe od kopči a ujedno poslužila i kao novi način zatvaranja.
Polakirala sam sve ( mislim, nisam još, al budem ) dva puta.
I dobijem ovo:
Moram se pohvaliti i poklonom koji sam dobila na blogerskoj kavici.