Toliko stvari se trenutno događa u mom životu da ne znam što ću sa samom sobom.
Počevši od dečki, preko prijatelja, faxa, obitelji i wannabe hobija. Reći ću vam o svemu pomalo u nadi da ćete mi dati neki savjet.. hah. ili ne.
Dakle, što se hobija tiče, mislim da sam ovdje već pisala o tome kako obožavam fashion&beauty. Znam da je to već i klišej al eto, jedna sam od tih cura. Oduvijek sam htjela otvoriti blog te vrste..jednom čak i jesam al sam se brzo obeshrabrila i obrisala ga. Napravila sam tipičnu grešku, nisam ustrajala u tome. Napisala sam dva posta i nakon toga odustala jer nisam dobila baš nikakav feedback, a zapravo je i suludo očekivati ga odmah. Oh well. Ponovno intenzivno razmišljam o tome al ne znam odakle početi.
O obitelji i faxu ne želim previše pričati ali dogodile su se neke drastične promjene koje nitko nije očekivao. Te promjene nisu uopće loše, ali su promjene i treba se naviknuti - u ovom slučaju to privikavanje duže traje. Kad smo već kod obitelji i promjena... nažalost u studenom prošle godine napustio nas je naš najbolji prijatelj - naš pas. Imao je 12 i pol ljudskih godina i bez obzira što je bilo nekako očekivano da će nas napustiti, svejedno je teško. Znali smo odmah da trebamo novog pasonju ali nikako da se dogovorimo koju pasminu želimo. Prošli je bio haski pa smo se nakon dva mjeseca prepiranja dogovorili da ćemo aljaškog malamuta. Sličnog, al ne iste pasmine iz poštovanja prema našem prijatelju. Nismo htjeli zamjenu. U međuvremenu su se dogodile neke promjene i trenutno nemamo uvjete za psa kojeg smo već odabrali pa su nam divni uzgajivači odlučili izać u susret i pričuvati štene još dva mjeseca. Hvala im na tome. Ne znam zašto sam išla toliko detaljno u priču al eto. :)
Prijatelji..hm. Najbliže prijateljice samo što se ne udaju a ja evo sjedim ovdje.. haha.
Onih koje mi ne trebaju sam se riješila prošle godine. I drago mi je zbog toga. Mogla bih reći da sam se u 2014.godini očistila štetočina. Doslovno to mislim. Puno, puno mi je bolje sad i ne žalim ni najmanje. Svakako preporučam čišćenje svakome tko se osjeća dobro. Ako vas nešto guši (a to nisu medicinski problemi), onda imate štetočine u životu. Hvala. Molim.
Dečko/i. Nisam htjela prije pričat o tome al imam nekog u životu trenutno. Problem je što sam ja glupa i ne zaslužujem ga. I ne, to nije dečko (bivši) o kome sam pisala billion puta na ovom blogu. Moj bivši dečko i ja smo izgradili jedno divno prijateljstvo. I zaista smo samo prijatelji. Viđamo se cca jednom tjedno, nekad više. Važno je napomenuti da ništa u vezi nas nije ljubavno. Možda je bilo u početku našeg druženja al borila sam se i borim se s time jer želim da ovo sa sadašnjim dečkom uspije. Shvatila sam da se ne želim vraćati na staro ali se ja i bivši tako dobro razumijemo da bi bilo šteta da to sve ode u vjetar pa smo se naučili biti prijatelji. I sad je super.
S druge strane, gospodin sadašnji zna sve o toj situaciji i sam se nalazi u istoj, ako ne i goroj. Naime, pn ima prijateljicu već desetak godina. Eh da, moram napomenuti da je taj dečko stariji od mene i samim time je i ozbiljnija osoba. Nije dječačić i shvaća stvari. Obzirom da cura i dečko ne mogu biti samo prijatelji (po mom mišljenju), ona se zaljubila i molila da ga da pokušaju nešto. Još da napomenem, ja i on smo se kratko spetljali na ljeto 2013. to je trajalo 2 mjeseca i nikom niš. Nakon toga se on spetljao s tom prijateljicom i shvatio da to ne ide. On prema njoj nije mogao razviti takve osjećaje. Što je u redu. Prekinuli su i ispostavilo da ta ženska nije normalna. Počela je prijetit, ponašat se ko zadnji idiot i takve divne stvari. Onda smo se ja i on opet spetljali pa je sad meni počela pravit probleme. I tako, oni se uglavnom svađaju ali njemu svejedno ona nedostaje kao frendica. Što razumijem i nemam ništa protiv toga da oni budu frendovi al imam protiv toga da ga ona pokušava osvojit ili štaveć. Isto kao što on nema ništa protiv mog prijateljstva s bivšim al ima protiv petljanja s njim. I to je sasvim normalno i u redu. Znam da ovo sve zvuči kao nešto što "Televisia presenta..." al ljudi moji, to je real life.
Na početku sam spomenula da sam glupa i da ga ne zaslužujem, to je zato što nikad nisam doživjela da se netko ovoliko bori za mene i da je toliko divan i prolazi preko toliko stvari preko kojih ja u normalnom svijetu možda ne bih prošla. I tolikih stvari se spreman odreć radi mene. I definitivno to ne želim odbaciti zbog nekog bivšeg, do kojeg će mi vjerojatno uvijek biti stalo, ali s kojim nije išlo i zato je bivši.
I to je to za danas.
Obzirom da sam prilično ugnjavila, evo vam pjesmica za kraj. :)
pusa cmok mijau
Post je objavljen 27.02.2015. u 03:18 sati.