Posvuda su bili tragovi, duboki u blatu šume.
Ljudske čizme. Djetelina na tragu džona, koja u svojoj preslici s četiri lista igra predstavu sreće.
Osim traga bili su tu tragovi jelena i srna koje gracioznost ne uspjeva spasiti od sačme. Ima i lija, mačaka, vukova i tragova posljednje borbe neke male ptice sa gladnim sisavcem ili većim pripadnikom njezine rase.
Dok je hodao gospodin A se pitao "Kako šumari mogu raspoznati čiji je čiji trag? Meni sve ovo predstavlja totalni kaos! Možda i ne mogu prepoznati, već se samo prave.
Blefiraju gadovi, hehe." gospodin A se uzdišući pentrao po uzbrdici.
Mumlja si u bradu, kao da mantra: "Godine iskustva!"
Nakon što je izmantrao misao se razvila :"U današnje vrijeme toliko informacija uđe u glavu i ne znam mogu li se usredotočiti na slijeđenje jednog traga, na promišljanje o jednoj informaciji." zagleda se u drvo uzdahne i zaključi:
"Stari šumari su, vjerojatno, posjedovali bolju vještinu slijeđenja i prepoznavanja tragova. Konzervativci bi rekli da čovjek nazaduje, a ne da napreduje."
Teza da čovjek napreduje je glavna paradigma u društvu gospodina A.
Bolje reći samo ljudskog resursa gospodina A.....ili samo A. Iako je u načelu resurs za vladajuće, ako ne de jure, onda barem de facto.
Njegova zemlja se zvala Irimeja, a osnovao ju je mitski kralj Uroktor Irimej. Legenda kaže kako je tisuću godina lutao i u svoju vreću sa samoobnavljajućim dnom (proizveo Nanotech co. Made in Azazepolis) trpao primjerke sve zemaljske flore i faune, minerala i tjelesnih izlučevina.
Kada bičevanjem nije mogao natjerati minerale na rast, a rast je bio uvjet za dobivanje tzv. "Zlatne supstance", zaključio je kako je famozna i nedokućiva "Aurum transupstantivizacija" puka tlapnja ishlapljelih konzervi.
Tada je definirao ....bolje reći stvorio svjetsko znanje, tako što je svo znanje, stavio u neku vrstu Zoroastrističkog ili ako baš hoćete, Maniheističkog antagonističkog dualizma.
Zato se od tada dijelimo u dva tabora, već navedene Irimejce i one koje oni vole nazivati Konzervama, ali mi sebe zovemo jednostavno Šumari.
Naime to i jesmo, ali čuvamo drevno znanje od uništenja i ismijavanja Irimejaca, kako svijet ne bi ponovno ušao u rat izazvan nužnošću antagonizma u svijetu Irimeja.
Mi čuvamo znanje, ali i svijet od ponavljanja kataklizme kod Mohenja Dara i apokaliptičan sukob opisan u Mahabharati, točnije Bagavat Giti. Teza je, "Ako je vrijeme već cirkularno, hajmo sprovesti promjenu ciklusa uz što manje mrtvih."
"I dok leti u sjajnoj vimani
srce mu grije božica Kali.
Kozmičkim plesom galaksije stvara
zemaljski vrt iz tame izbavlja.
Svjetlosnom strijelom ubija demone
Ko' tisuću sunca eksplozije pravi
Srce mu grije božica Kali
Kozmički plesač iz tame nas izbavi"
Gospodin A je zapjevao narodnu pjesmu, kad se popeo na planinu, a nije niti znao da ga promatram, kao što nije znao da je ta pjesma od drevnih ljudi koji su živjeli još prije uspona Uroktora Irimeja.
Drevni ljudi su u potrazi za aritmetičkom pismenošću razvili suosjećanje.
Bilo im je potrebno kako bi jedni drugima pružali nadu da je cilj moguće dostići.
Bili su to izljevi ljubavi kakvi se više ne bilježe i koje je teško više i zamisliti u svijetu gdje sve više dominiraju Irimejci.
A tek pjesme drevnih!!!
Kao šumari ih čuvamo izvedbom na nastupima. "Večer u gaju" uz prizvane nimfe, vile i vještice melodijama drevnih.
Zlatno doba, kružno vrijeme.
Čak i neki od Irimejaca priznaju kružno vrijeme, pa kažu :
"Vilin konjic ne može spoznati ciklus godišnjih doba, jer živi samo jedan dan. Tako niti čovjek ne može spoznati izmjene zlatnog, srebrenog, mjedenog (brončanog) i željeznog doba i njihovo ponovno ponavljanje. Naime, poput Vilin konjica, čovjek živi samo jedan dan u odnosu na putovanje sunčevog sustava kroz sve konstelacije zodijaka.
Odnosno, ciklički put našeg malog djelića svemira kroz galaksiju.
A upravo su konstelacije te koje utječu na kolektivnu i individualnu svjesnost ljudi te na klimatske i geografske promjene koje idu u korist, (PRAVILNO, istaknimo i CIKLIČKI, potvrdimo) izmjeni četiri ciklusa.
Ipak, za razliku od Vilin konjica mi imamo mjerne instrumente i knjige gdje smo bilježili sve promjene, pa tako u konačnici znamo da smo zapravo u prepetum mobilu vječnog vraćanja!"
Nažalost, mnogi od Irimejaca što su zastupali takve stavove su bili javno ismijani u znanstvenim i popularno znanstvenim časopisima, emisijama, panelima, sučeljavanjima i diskusijama debatama.
Tada bi odbačeni pokušali postati Šumari.
Međutim većina njih nije bila dovoljno suosjećajna.
Godine suhoparnog pretakanja iz šupljeg u prazno, suhoparnog gomilanja informacija bez potrebe da ih se pokuša kombinirati kako bi se stvorilo neko novo znanje, informacija, učinilo je većinu irimejaca, čak i onih koji su bili skloni eksperimentiranju i propitivanju naučenog, učinila ih je bezosjećajnima. Ili barem, nedovoljno suosjećajnima za Šumare.
Ne smijemo niti zanemariti kako je izazivanje antagonizma, tako poželjno u njihovoj kulturi, također pomoglo da postanu bezosjećajni gadovi, budući je njihovo društvo podlost smatralo vrlinom, a laž dokazom inteligencije.
Ipak, Giullio Spinchich je bio jedan od rijetkih koji je bio dovoljno suosjećajan da bi prešao iz Irimejaca u Šumare.
Giullio nije bio najbolji tragač, nije bio najbolji ratnik, a još manje pjevač, svirač ili lovac. Ali je zato marljivo bilježio događaje, zapisivao pjesme i priče i notirao melodije na pergamenu. Tako smo stvorili tajnu knjižnicu svitaka i teških knjiga. Mogu vam samo reći da je u spilji, no ne i u kojoj.
I tamo isto plešemo, pjevamo, učimo stare pjesme, stvaramo nove, čitamo priče...
Tijekom misterija, iniciramo ljude u svijet drevnih i pravo i jedino istinito , skriveno znanje.
Preko vizija pričamo sa drevnima, a novi član dobiva "Zvijer arhetip vodiča".
Moćni orao, brzi vuk, lija zajebant, graciozni jelen, medvjed što tutnji, sova što mudri, jazavac što ne odustaje i pronicljiv sokol.
Svatko ima svog totema, koji ga vodi čak i kad se čini da se paučina Irimejaca počinje plesti oko naše vječne šume. Totem nas vodi da bez straha poput arhetipskih zvijeri postajemo, postojimo i snažno opstajemo.
Eto, a svo ovo vrijeme je gospodin a pjevao pjesmu drevnih o uništenju Mohenja Dara.
Možda čak i nešto, zna. Obratit ću pažnju na njega da ipak nakon desetak dobijemo novog prebjega. Ako se pojavi drugi put na brdu ispričat ću vam kako otkrivamo špijune, što s njim i zašto su rijetki (mig – kultura antagonizma ih tjera više na svađu među sobom, nego sa nama, a mi smo razvili vještinu prikrivanja i mimikrije i iznenađenja i....drugi put.)
Post je objavljen 26.02.2015. u 20:19 sati.