Spavala sam,doslovno,kao top.
Za ovu noć i noć prije kad su udari bure u našem lijepom potkrovlju zvučali kao da spavamo vani.
Dani su malo napetiji,poslovno i privatno.
Stvari koje smo isplanirali,a drugi ljudi su utjecali da se okrenu protiv nas.
Ma šipak! Stalno pišem o tome da sami kreiramo svoj život pa neću i ne prihvaćam rečenicu da su drugi krivi jer su me izbacili iz ravnoteže.
Ja sam im dozvolila!
Da se razumijemo,iza mog nika ne stoji napušena ženturača koja živi u bajkama i laprda o lagodnom životu koji zvuči kao utopija.
Stoji žena na samom pragu četrdesete koju je život toliko puta ošamario i bacio na koljena,zgazio i pobijedio,da se odlučila dignuti, nakon bolnog nokauta ,reći- Ne više!
Prije dva dana i dvije noći,opet sam mu dopustila da me nokautira,ležala,krvarila,hranila svoju patnju u boli,kukala sebi i svima kako mi je teško.
E nećeš! Obrisala sam krv,pomirila se s boli,digla kao pobjednik.
Zar ću dopustiti da me račun koji stoji za naplatu,opomena pred ovrhu i žena siromašna u glavi nokautira.Da me pobijede?
Radimo i borimo se muž i ja.Svim silama.
Jedan izlazni nenaplaćeni račun prouzročio je štetu koja se zove opomena pred ovrhu.Dakle,blokada računa.
Ma nije mi to strano,ali dotakne naučene strahove i obrasce koji me ukoče,paraliziraju i daju osjećaj da radim nešto toliko loše i negativno,da državi ne mogu platiti njihovo pa moraju biti prisilni.
Pa u istom danu,hvata me za ruku i moli za vapaj, žena koja je starija od mene deset godina,a
ponaša se kao dijete.Prestrašena,plaćena da odradi posao,a ona plače i posustaje na prvom problemu.
Ja glumim psihologa pa je dižem,bodrim i ne dam joj da odustane jer će tako zeznuti mene,a još više sebe jer se ne usudi izboriti i potruditi da dođe po što je došla-po novce.
Teško živi i dobila je priliku za zaraditi,a ona,žena troje djece,odustaje i plače mi na prvom nokautu.
Hej ,govorim joj i osvještavam,a ona od plačnih očiju,širi zjenice i diže glavu jer sam joj upravo podigla svijest i samopouzdanje koje nema u tih svojih pedeset godina.
U redu je,netko nas je tokom života kritizirao,stvorio osjećaj da smo bezvrijedni i ne dovršavamo ništa do kraja jer unaprijed vjerujemo da nećemo dovršiti.Unaprijed ne vjerujemo u sebe.
Imala sam isti problem,netko mi je pružio ruku,osvijestio me,a dalje je na meni.Hoću li dopustiti da me situacije i ljudi izvana nokautiraju ili će moja snaga iznutra to sve pobijediti.
Dakle,ženu koja je siromašna u džepu,ali najviše u glavi podižem i dajem snagu da odradi svoj posao i vrati se kući sa novcima.
Zahvaljuje mi i sretna je jer joj nitko do sada nije rekao da se može i zna boriti ako ima želju i vjeruje da će pobijediti.
Ali drugi dan,ona me opet molećivo hvata za ruku i moli da joj kupim cigarete jer nema novaca.Ej!
Tko je ovdje lud? Uvijek sam za pomoći,ali još jučer je htjela odustati i otići kući s pola plaće znajući da teško žive,a danas me moli da joj kupim cigarete.
Ej!!! Ali to nije sve,moli me da joj kćerku odvezem,prevezem...Ej! Ej!
Ne znam više što bih rekla,osim da neki ljudi stoje na mjestu,kukaju i mole za pomoć druge.Dok se drugi bore i kreću jer znaju da od kukanja nema ništa.
Pomažem i humana sam,ali to moram osjetiti iz srca.
Ne da nešto moram,ne s osjećajem da ja imam pa ću dati onome koji nema.
Jer to što ja nekad imam više od onoga koji nema, nisam zaradila kukajući,već borbom.
I to me ljuti.
Podigla me svijest da nikako ne želim biti poput nje,moliti i čekati da nešto dobijem.Ja ću to sama izboriti,upravo svojom borbom. Borbom koja počinje u glavi.Da to možeš,da si zdrav,da imaš volju i viziju svoje pobijede.
Tako sam se digla nakon nokauta,račun je naplaćen nekim čudom ,državi sam platila za što me tereti ,a ženi koja moli pomoć sam kupila cigarete,odlučit ću još hoću li prevesti kćerku i to će biti zadnje s moje strane.
Svoje probleme mora rješavati sama,nitko ne rješava ni moje.
Dakle,dva dana i dvije noći nakon,ja se budim naspavana i zadovoljna.Cvrkućem dobro jutro po kući,snaga mi se vratila,volja,želja.
Stari obrasci i navike kako ne smijem dugovati su vrijedili u neko drugo vrijeme,pod drugim uvjetima i okolnostima.
Danas si dopuštam širiti vidike i nove spoznaje.Vjerujem u svojoj glavici da će svaki problem biti riješen,da će novci doći kad ih želiš.
S druge strane,kad se ograničiš u svojoj glavi i strahuješ,sumnjaš,upravo ti se te sumnje dogode,prizivaš ih.
Netko će reći-vidi je luđakinja,živi u bajci.
Ali koja bajka!Život realan sa visokim računima,zahtjevnim ljudima,poslovima bez naplate,vječitim proscima koji su prelijeni da bi se borili.
O,da,puno je lakše prositi,kukati,moliti.Teško se boriti! Teško je misliti kako ćeš pobijediti.
Pa makar i onog starog sebe.Kakav si desetljećima.Kakvog su te odgajali.Da ti život kreira sustav izvana.
Danas mi život kreira sustav iznutra.
Pitate se –što bi bilo da je račun ipak završio u blokadi? Pa što bi bilo-nije to prvi put,takav je život.
Došli bi novci,nešto bi se naplatilo,odblokiralo i život teče dalje.Hoće li blokada utjecati na moj san,moju dobro raspoloženje.
Svi smo tu,u istim problemima,ali ako se odlučiš boriti,pobijedit ćeš!
I zato kažem-Dobro jutro.Jer ga ja takvog vidim.
I tu sam ,na nogama,podigute ruke u znak svoje pobijede.
Podignut ću i tvoju ruku,da ustaneš na noge i da ti dam vjeru,ali boriti se moraš sam.
Post je objavljen 26.02.2015. u 10:55 sati.