O autorici ove prilično iznenađujuće uspješnice pod nimalo poetičnim naslovom „Kamo si otišla, Bernadette?“, s korica romana mogu saznati samo toliko, da je petnaest godina radila kao televizijska scenaristica u Los Angelesu, i to na popularnim emisijama poput Saturday Night Live i Ellen, te da živi u Seattleu. (Kasnije sam nabasala na više informacija na Wikipediji, koje ukazuju na autobiografske detalje, no o tome u rubrici "za one koji žele znati više", za sada je dovoljno da vam kažem da osim ovoga, autorica ima objavljen još jedan roman slične tematike).
O glavnoj junakinji Bernadette Fox valja reći da se radi o neobičnoj, introvertiranoj, često neugodnoj osobi, koja je od notorne i genijalne kalifornijske arhitektice postala ogorčena agorafobičarka s prebivalištem u Seattleu, i koja time zagorčava život svom suprugu Elgieju Branchu, koji za razliku od nje, profesionalno cvjeta kao voditelj projekta u Microsoftu, ali ipak zauvijek ima ljubav svoje petnaestogodišnje kćeri Bee, čija je ambicija poći u internat Choate koji je polazila njezina majka, i nagovoriti roditelje na putovanje na Antarktiku, koje joj je obećano ako bude imala savršene ocjene u svojoj nekonvencionalnoj osnovnoj školi.
Upravo planiranje putovanja na Antarktiku dovodi Bernadette do ludila (ovim se izrazom koristim u najprenesenijem mogućem značenju), stvari se nepovratno kompliciraju nakon što Bernadette uđe u sukob sa svojom susjedom Audrey, te čak i distancirani Elgie posumnja da s njezinim duševnim zdravljem nešto nije u redu – da bi na vrhuncu jednog bizarnog prizora u vlažnom dvorcu koji čini Bernadettein dom – glavna junakinja jednostavno nestala.
Roman je pisan u obliku knjige koju Bernadetteina kćer Bee sastavlja od pisama, e-mailova, izvještaja i druge pisane komunikacije koja se odvijala među akterima ove obiteljsko-društvene drame, tako da je u većem dijelu u epistolarnoj formi. No to nikako ne umanjuje njegovu dinamičnost i stilsku uvjerljivost. Kako se vraćamo u prošlost glavne junakinje, čitatelju postaje jasno kako ovo nije roman o sredovječnoj ludači, o agorafobičarki koja se ni nakon 18 godina nije navikla na hladnoću stanovnika Seattlea (iz nekoliko izvora saznajem da je njihova distanciranost već poslovična stvar), pa čak niti o neostvarenoj majci koja je nakon nekoliko pobačaja jedva iznijela trudnoću da bi rodila bolesno dijete zbog čijeg je preživljavanja zapostavila sve oko sebe; nije riječ ni o ženi koju muž zapostavlja pa je zbog toga nesretna.
Ne. Ovdje se, naime, radi o ludilu i životnoj nesreći koja se može manifestirati na različite načine, ali joj je uzrok samo jedan: osjećaj osobne i profesionalne neostvarenosti zbog kojega vam se može činiti kao da vodite uzaludan, promašen život.
Iako ovo zvuči prilično dramatično, radi se o ljupkom štivu, punom duha i uvjerljivih, neobičnih likova, zbog čega je čitanje romana „Kamo si otišla, Bernadette?“ književno iskustvo koje nećete požaliti.
Post je objavljen 25.02.2015. u 20:00 sati.