Marketing
37 days to go
Danas se baš osjećam nekako bezveze. Ne znam zašto. Naspavala sam se, oprala sam dvije perilice veša, lijepo sam doručkovala... Nekako je vrijeme sivo. Mrzim sivo vrijeme. Uvijek mi kvari raspoloženje. Nadam se da će uskoro sunce. Onda se sve čini bolje i ljepše.
Jučer sam naručila kolica za bebu. Trebala bi doći sredinom ožujka. Valjda beba neće stići prije kolica. :)
Još uvijek nemam ime za bebicu i ovih dana mi ide na živce svatko tko me pita jesmo li odabrali ime. Imali smo nekih ideja, ali pokvarili ih ljudi. Ne znam zašto netko ima potrebu pitati jesmo li odabrali ime i koje, a onda kad kažem o kojima razmišljam, samo mi ih pokvare svojim asocijacijama i mišljenjima. Nisam nikoga pitala za mišljenje, niti sam dijelila svoje ideje. Čemu gnjave koje, koje, koje, samo da bi onda podijelili svoje mišljenje koje nisam ni tražila.
Torba za rodilište mi je spremna. Fali još par stvari. Barem što se mene tiče. Za bebu nemam još skoro ništa jer mi mama stalno govori da je još rano za bilo što kupovati i da ne trebam ništa kupovati unaprijed. Doduše, mama kaže i da je prerano da spremam stvari za rodilište jer porod ionako traje satima i stigne mi netko sve donijeti. Jednostavno ne kuži da ja ne mogu tako. Moram imati sve spremno da bih bila mirna.
Još se beba nije niti rodila, a već vidim koliko će biti naporno stalno se boriti sa svačijim mišljenjima i idejama.
Falit će mi biti trudna. Volim biti trudna čak i uz sve male probleme koje to stanje donosi. Ne znam zašto ljudi kažu da uopće nije blaženo stanje. Možda sam samo imala sreće.
Ma nemam pojma što sam danas neka tužna. Valjda će proći. Ili su hormoni.
Post je objavljen 24.02.2015. u 15:42 sati.