Uz pojmove djetinjstva, poput – stabilizacija, inflacija, devize, zajam, par-nepar, nestašica (d.u.š.k.o. – deterdžent, ulje, šećer, kava, ostalo) posebno pamtim - redukciju.
Redukcija me se ticala, osjećao sam ju.
Moj je svijet svakako bio stabiliziran, ćaćina boračka penzijica i mamina dva posla; sa inflacijom je kao sa prognozom vremena; što možeš… Par – nepar nas se nije ticao; moji nisu imali ni za auto – školu, kamoli za auto. To bi se danas dalo prikazati kao ekološka osviještenost… A d.u.š.k.o. … - ne sjećam ga se. Sjećam se hrpe šećera u sanduku šivaće mašine (stan je bio mali).
Ali redukcije struje …
Skraćena nastava popodne, mračne ulice, mi klinci bauljamo sa džepnim svjetiljkama (dovoljan razlog i za dječje svađe i tučnjave); šištanje plinske lampe, čak i miris fenjera…
Uglavnom, stabilizaciju sad zovemo izlaskom iz recesije. O devizama uglavnom pričamo u kontekstu Švicaraca. Zajam za ceste prekršten je u EU – fondove. Nestašica goriva je nestala, samo cijene rastu. A d.u.š.k.o je postao uvozni hit.
I sjećam se donekle dnevnika na TVu; opako nedemokratično vrijeme, komada jedan, središnji, na programu, Ne prvom, drugom, petom, novom, nekom; ne, jednostavno dnevnik.
U dnevniku, crni dim iz dimnjaka, krava prebacila normu, Jugo Amerika, te stvari. Nikad, nikad se nije desilo da bi Mika Špiljak pričao priče radi. Niti Milka Planinc samo lovila minutažu; Kardelj si namještao oponente u studiju.
Što nismo vidjeli, bilo je cenzurirano. Nebitno, štetno, deprimirajuće, ali izrezano.
A vjerujem i da su drugovi iz informativnog programa morali pravdati i metre filma i kilometre vožnje za reportažu.
Posebna emisija bila je Opstanak; o životinjama. Tu je znalo biti i štakora i lisica i zvijeri i gamadi kojekakve. Ali bila je posebna emisija.
… ( ;-) ) …
Na tri programa, ekskluzivni prilozi reportera o snijegu na cestama. Ekstaza. Dva i pol sata do Rijeke! Dragi gledaoci! Po snijegu! Usred zime!
U prilogu prije i prilogu poslije, na na tri televizije minimalno, spodoba štakorskog lica pred kamerom kao pred ogledalom uvježbava ozbiljnu mimiku i nešto nazalno frflja. Točno vidiš da ima ja-percepciju; lukava beštija, gotovo podmukla, iako bez dugoročnog plana. Podsjeća me na nešto iz Opstanka. Rekao nije ništa, glasao se je, i vjerojatno je samim time dobio komad filma.
Onda puste nešto nalik lisici nekoj međunarodnoj, noćnopustinjskoj. A jer je beštija mudra, na pitanje „Kako će pregovori Europske Unije sa Grčkom oko monetarne krize utjecati na kretanje DAX-a, te kakve posljedice po naš izvoz možemo očekivati u idućem kvartalu?!“ – pazi pitanja! – lisica se nakesi kao poslije trećeg mirogojčeka, odlučno pogleda posred kamere i izjavi nešto poput – „Treba uvijek biti na oprezu, kako sam davno govorila, a sa najbližim ću suradnicima naravno razmotriti sve opcije! Treba mudro odvagnuti.“ Čista ekskluziva lisičja.
Mogla je dodati i o oprezu u prometu; ne bi fulala.
Prilog – seznacija! Nacija oplemenjena instantno, mudrija, informirana.
Nakon štakora koji govori, lisica koja se ponavlja. Sve to na tri do pet programa, otprilike istovremeno, ali taman sa pomakom da štakora i lisicu vidiš, mijenjajući programe u očaju, petnaestak puta; ako si sretan, između uloviš telešopanje i odsječene glave u pustinji. I sve to nije bilo Opstanak, nego vijesti. (Opstanak sad ide sa silikonskim starletama navodno.)
Prognozu vremena dočekujem kao sindikalni paket; još se nisu sjetili da moderator odleti u zrak na kraju ili ga otmu zakrabuljeni likovi sa jataganima.
Sve to dok ne krene mrgudni turčin i tugujuća svojta na jednom, a na drugih pet opet neke eksplozije.
Zaključujem, cenzure zaista više nema.
Nažalost.
Persen progutam Vrancem, trubim si povečerje, tonem u sanak, ponavljajući – vratite cezuru… vratite redukcije … vratite …
P.S.
Donese mi mali nekidan zadaću iz matematike na pregled.
Zadatak: „Ako hrvatske TV postaje dnevno zajedno prikažu 15 američkih filmova svaki dan, a pravo prikazivanja jednog filma je 5.000 eura – koliko ukupno godišnje Hrvatsku košta prikazivanje američkih filmova?“
Napisao je - dvadeset sedam milijuna tristo sedamdeset i pet tisuća eura.