Zakoračila sam u divan,proljetni dan.
Zrak isijava zlaćane iskrice,a meni osmijeh ne silazi s lica.
Dok pomičem nestašan,svježe obojani pramen kose s lica,oko glave mi leti proljetni leptirić.
Njegov zaigran i nestašan let me podsjeća na obavezu koja mora prekinuti ovu idilu.
Ponosna na svoje nove tenisice koje zrcale boju današnjeg Sunca,užurbanim koracima dolazim do cvjetarne.
Biram svježe sunovrate stvarajući u glavi sliku predivnog aranžmana koji će sutra krasiti moj stol.
Mali pilići savršeno će pristajati uz ovu priču.Priču koja priča o životu nakon.Simbolu vjere i uskrsnuću.
Udubljenu u svoje misli,prekida me predivan pjev sa obližnjeg balkona na kojem ugledam kanarinca u krletci.
Što je život ako nema slobode, pomislim dok neoprezno pretrčavam cestu,uz zvuk sirene auta.
Stajem nogom na drugu stranu ulice,a maleni,nervozni psić u kabanici, nodoljivo podsjeća na neoguljenu bananu.
Dok bananasto čudo kezi i reži na mene,ne straši moju slobodu i životnost.Lajanje odaje njegov strah,ne moj.Možda mi u očima vidi glad!
U tom metežu ljudi u prolazu,žena obuzdava svog psa i zaboravlja na dijete koje drži za ruku.
Dijete zaboravlja na veliki,okrugli balon koji je pronašao put do slobode.
Balon boje kanarinca,osim što je uzeo njegovu boju i oslobodio se za njega.
Sve je sjelo na svoje mjesto,dobaci mi podsvijest koja čuči u meni kao mudri starac brkova obojanih dimom cigarete.
I dok mudro nalazi svrhu svega u mom životu,pućka velike oblake dima i kažiprstom strastvenog pušača ukazuje da u životu nema slučajnosti
Post je objavljen 23.02.2015. u 09:26 sati.