Marketing
Drekec se ne jede
'Drekec se ne jede.' reče mi stariji jedno jutro. Mrtav ladan, bez najave. Što god ga je prosvijetlilo nadomak četvrtog rođendana, ne želim znati. Sad mi je smiješno, ali tada sam čula samo cvrčke oko sebe. 
Mlađi mi je priuštio nekoliko dana danonoćnog urlanja. Hvala nebesima, prestalo je. Nisam provjeravala je li izašao koji novi zub, samo sam sretna jer se igra u tišini pod mojim nogama i ne traži da ga držim. Obično puže za mnom gdje god se nalazim, i stalno mi se vješa za nogavice. U slučaju da nemam nogavice na sebi (nakon nepotrebnog luksuza zvanog tuširanje), dere kožu s mene. Bože, kako je to naporno kad spavaš 4 sata u 10 nastavaka po noći. Našla sam na fejsu izjavu jedne Mame koja tvrdi da bi se budila i da beba spava cijelu noć, jer mama je mama. Bulšit! Opet se vraćamo na ono- nisi mama ako ne patiš, ako ne daj bože uživaš u sranju dok ti nitko ne visi sa nogu ili plače pred vratima, ili ne daj bože, spavaš 6 sati u komadu. Za takve imam samo jednu riječ: marš. Nasekirala me strašno.
U jednoj takvoj kupaonskoj avanturi me moje mlađe drečavo zlato ostavilo samu cijele dvije minute. Moj mozak, posve nenavikao na tu razinu slobode je uživao cijelu minutu, a onda sam panično uletila u dnevni boravak i našla ga kako kopa mrvice kruha (keksa, riže, jaja, krumpira... tko će ga znati) ispod kauča. Odahnula sam s olakšanjem, jer sam već pomislila da radi nešto odvratno i opasno. :D Nakon lišća i blata koje donesemo na cipelama u stan, mrvice sumnjva porijekla su ujedno cjepivo i međuobrok. Voljela bih reći da se dočepa tih stvari jer je tako brz da nisam stigla počistiti, ali to bi bila laž. Istina je da moja nastojanja da ne dođe u doticaj sa tim stvarima staju kod 'Mah... valjda neće...'
U zadnje vrijeme se jedva odupirem želji da nabacam krpe na ogledala po kući. Prizor koji me zatekne kad se usudim dići pogled sa umivaonika posramio bi i trola. Taman kad sam pomislila da mi podočnjaci ne mogu biti veći, skužim da zaista ne mogu. Ali mogu mijenjati boje. Nisu to više klasični, odvratni tamni krugovi. To su prave pravcate modrice. Ako su oči ogledalo duše, onda je moja duša isprebijana, pregažena i zavezana za vlak koji ju vuče prugom na relaciji Zagreb-Beograd. Ma koga zavaravam, da se vozila u prvom razredu tog vlaka izgledala bi isto. Korektor za podočnjake je opet u upotrebi više puta dnevno. Catrice Camouflage Cream mi je najbolji prijatelj, kaže Šminkerica (za koju sam čula da je priznati autoritet za kozmetiku) daje ocjenu 4,5/5. Ajd da sam barem nešto dobro kupila. Tako da ne izgledam sasvim ko čovjek, ali sasvim sam čovjekolika- nezahtjevnom dosta. A jasno je da su mi se zahtjevi glede sređivanja znatno smanjili. Uglavnom se kreću oko opranih zubi, te čistih gaća i čarapa. Sve drugo je prepušteno slobodnom izboru (doslovno sam koristila google translate da prevedem optional). Užas.
Ali sve se to isplati. Sve neprospavane noći, nosanja, dojenje, buđenja, otpjevane pjesmice, odricanja od osnovne higijene... sve će se to jednog dana vratiti u suzi ponosnoj kad ti dijete zaključi da se drekec ne jede. 
Post je objavljen 22.02.2015. u 16:20 sati.