negdje na ivici mojih kretanja
na rubu malog čovječjeg svijeta
gdje gravitacija nostalgije još djeluje oslabljenim silama
u pustom sokaku usred gluhe noći
ugledah zvjezdano nebo kao davnu slikovnicu
čist i izoštren sjevercem
orion se izdigao iznad tamnog obrisa šume
povoljna konstelacija za rađanje spasonosnih pretpostavki
negdje u međugalaktičkom prostoru
mora postojati mjesto
stvarno dobro mjesto
očaravajuće
nezamisliva veličina sklada
impresivna količina mira
u odnosu na jednu plavu česticu prašine
s koje ne možemo nikamo
prepunu egzistencijalne muke
ali kako uspostaviti vezu
osim teoretski
crvotočinom
čija su vrata negdje skrivena
obrasla gustim raslinjem krivih projekcija
krajnje je vrijeme izbjeći
primamljiv zov interesnih skupina
umreženih u zajedničku mrežu jalovih uzdaha
zaobići širokim lukom zavodljive niše čopora
i potražiti daleko od buke razmetljivih
ulaz za međugalaktičko umreženje
Post je objavljen 20.02.2015. u 09:59 sati.