Samo djelomičan zvuk zaustavih prije, nego je slomljen pao na tlo, odbrojila sam protekle dane kišnog mjeseca i dlanovima pokrila oči.
Sinoć, prepun sebe, Mjesec je zagospodario komadićem neba iznad mog balkona, njegova ograničena moć donijela je plimu misterioznih snova na moje jastuke, a kao nasukano jedro duša je plutala od ponoći do ranog jutra i dočekala maglu.
Vjetar raznosi razbacane misli pokušavajući ih složiti u smisao da, poput igle u kompasu, odrede smjer današnjeg dana, ovaj dan je prepun čiste materije, fizičke snage koja nedostaje.
Što će biti u podne, pokazat će mi Sunce na horizontu, a simboli snova lebde poput staklenih iglica i zabadaju se u misaoni sklop pokušavajući dešifrirati poruke noći.
Zvijezde su odlutale svojim putem, oči se navikavaju na zlatnu boju dana, a ja sam mirno vozeći jutarnjom stazom sa tobom uplovila u ovaj četvrtak.