Ona je vjerojatno najsretnija
kada je u dućanu sama
pa onda gleda
kako zlato i srebro reda,
da je svaka kolajna
za gospara bajna,
a svaki prsten
za kažiprst mužev,
a ja prosjak,
bijeda posljednja,
što solad štucat treba,
poderanih cipela
i mokrog džempera
bez ikakve nade
u buduće dane
stanem pokraj nje,
ali me ona ne prepoznade,
nego samo zlato prebirati stane
i Kairos učini jednu varku
pa iako bijaše iza mene
pregledavajući srebrene vele,
uđe u dućan neopazice,
ali vjetar otkrije joj lice
pa vidjeh repić kose
kojem zlato mnogi nose
i jedno jaje od mramora
pa se zapitah:
"nije li to ona?"
tek sutradan otkrijem,
da jeste!