Kada se sve zbroji i oduzme ne bih za sebe mogla reći da sam romantična osoba. Bila sam jednom, nekih godinu, godinu i pol, ali mi se nije svidjelo. Nisam to bila ja.
Volim dobiti cvijeće, ali da mi se muž pojavi s buketom od xy crvenih ruža išibala bih ga njima. Na svaku od tih ruža bih gledala kao na jedan nečiji obrok. 25 kn za nešto što mi raste po cijelom dvorištu? Neće ići.
Tako da on u principu više ni ne zna što smije donijeti u kuću.
Pokušao je više puta s orhidejama, ali su mi uvenule prije nego što sam stigla baciti oko na net da vidim kako ih se održava. Prije koji mjesec pojavio mi se s najružnije aranžiranim suhim poljskim cvijećem. Kako sam jedna od onih koji ni uz svu volju nisu u stanju lažirati oduševljenje, bez riječi je odnio "buket" u dvorišnu prostoriju kod psa. Ni psu se nije svidio, pa ga se dočepao i razvukao po cijelom dvorištu.
S čokoladom nikad ne može pogriješiti. Može tako da ju ne donese. Ili ako donese neku s marcipanom. Tada kao glodavac izgrickam sve oko punjenja. Tome je posvjedočio samo jednom i nikad više nije ponovio istu grešku.
Nisam ni za neke romantične večere. Čavrljanje uz bocu šampanjca/vina/viskija završi onako kako je trebao završiti film 50 nijansi sive, a u tome nema ničeg romantičnog. Bar ne onako kako ljudi gledaju na romantiku.
Nisam ni za neke svijeće, jedva su mi dopustili svijećnjake na svakom stolu na našoj svadbi jer - toliko sam spretna. Imam mali vatrogasni aparat koji mi je uvijek na dohvat ruke, eto, da vam dočaram.
Ali sam za Valentinovo!
Iskomercijalizirali smo apsolutno sve, od vode, preko religije do leta u svemir. Što ne bismo i ljubav?
Svakako mi je draže vidjeti balon u obliku srca nego svjetleću bogorodicu.
Ljubav se treba slaviti! Od datuma crveno otiskanim na kalendaru, ja priznajem jedino Valentinovo, jer je po meni samo ljubav vrijedna slavljenja.
A na svakome od nas je da izaberemo kako ćemo ga "proslaviti", onako kako nam nalažu reklame ili onako kako nam nalaže naše srce.
Post je objavljen 16.02.2015. u 19:08 sati.