Maloprije sam došao s ORaH-ove javne tribine o rodnoj ravnopravnosti "Jesmo li zaista ravnopravni?" u organizaciji GO Mursko Središće ORaH.
Autorica i predavačica je bila dr.sc. Sandra Vračan, a osvrt na lokalnom nivou je dala Dajana Dvanajščak mag. iur
Bilo je govora o svim aspektima rodne ravnopravnosti, oblicima neravnopravnosti, uzrocima, posljedicama, nasilju, trgovini ljudima, prostituciji, iznešeni su statistički podaci, no ja nemam namjeru sada da vam prepričavam tribinu, sami ste si krivi što niste bili na njoj!
Bila je zanimljivih pitanja na kraju, recimo jednog mladića kako se na rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj, koja je 90% katolička zemlja, odražava da su svećenici, muškarci, oni koji su glavni, a časne sestre, žene, dođu im podređene po svom položaju u crkvi.
No ja bih sad vama postavio jedno pitanje, i volio bih čuti vaše odgovore i mišljenja.
Dođe djevojka na razgovor za posao kod poslodavca (naravno, muškog, jer muškaraca na rukovodećim pozicijama ima više nego žena). Obučena je u usku suknju, koju je sjevši na stolicu još malo podigla, a kako joj je vruće zbog treme oko intrevjua za posao, raskopčala je još jedno dugme na bluzi.
Za vrijeme intervjua, daje dvosmislene odgovore, zavodljivo se smješka.
I dobija posao.
Kasnije, poslodavac želi nastaviti dvosmislene razgovore, no ona se počinje žaliti kolegicama da je poslodavac zlostavlja.
Mislim da ta djevojka nije za rodnu ravnopravnost, barem ne potpunu, nego samo djelomičnu, jer iskorištava to što je žena, a vas pitam: kakvo je to zlostavljanje?