Zadnja riječ koju sam napisala u postu od prije nekoliko dana...napisala sam je pogrešno...to sam tek sada vidjela. Trebalo je pisati AGNOSTIK! Jer, skeptik je nešto drugo. No, neću više duljiti o tome, želim vam ispričati kratku priču. Spada u onu klasiikaciju, vjerovali ili ne, pa neka vjeruje tko želi. I opet je sve vezano za prijašnji post. Pisala sam u jednom od osnovnih primjera o Adamu i Evi. Ono što ne znate, jest da sam se te noći vrtila u krevetu, nisam mogla zaspati jako dugo. Na kraju sam, oko pola tri ujutro odustala, ustala, skuhala kavu, podložila peć i sjela pored nje. Malo kasnije, krenula sam u potragu za mojom radnom bilježnicom, jednostavno sam morala, i...nastao je post koji ste pročitali. Nakon toga sam mirno zaspala....Možda bih sve to odložila „u zapećak“, da ....
Prekjučer, 13.02, bila je prva godišnjica smrti moje majke koja je bila jako bolesna, umrla je od raka na želucu i jetri, metastazirao je posvuda, tako da joj nikakve pomoći nije bilo. Patila je kao malo tko, vjerujte mi, ali je željela umrijeti u svom krevetu, u svojoj kući, koliko god smo je pokušavali odvesti u bolnicu. Ona je na svoju odgovornost, iako zadnjih dana nije bila u stanju ni govoriti, odlazila kući. I tako, dogodilo se što se moralo dogoditi. Na žalost, 7.02, baš na svoj rođendan, preminuo je i moj očuh, iznenada jer nije bio teško bolestan, jedino...nije mogao živjeti bez moje majke. Prekjučer je bila misa zadušnica za nju. U šest sati uvečer. Slušam misu kad...krene čitanje. Velečasni otvara knjigu i počne priču....istu onu koju sam ja navela kao primjer, o Evi, zmiji i zlu....Podigla sam glavu u nevjerici, a i moja kćer koja je post pročitala dan ranije. Obje zabezeknute...PA KAKO, ljudi moji!!!!!!!!!!
Ili već odgovor znate?
Kolektivna svijest ili nešto treće?