Danas popodne u Opatiji opet meditacije o smislu i promašenosti, o igračicama i igračima, o samozavaravanjima i definiranjima, o najjačima i najslabijima, samo što dalje od prilagođenih kojima nas čudna sila neodoljivo vuče, o Isadori, Erici, Buku i Friedu, koji je to freak bio, cijela Njemačka traži ženu s glavarinom stoljeća, a ona odmara u njegovom londonskom stanu, o ekipi koja nas je ostavila i odšetala u vječnost, a nakupilo ih se već, imali smo i taj jebeni rat, al i samopresude, nismo se baš ostvarili sve u svemu, nemilosrdni prema sebi previše smo štedili druge i u suštini smo izgubili, iscjediše nas oni koji kojima ne bismo dopustili ni da nam prozore peru...
p.s.
Bukowski je zbilja besprijekorno ubadao, al njegove mačke svejedno ne bi impresionirale mog psa.