Šest dana bio sam osuđen na kućni pritvor. Zbog gripe. Kazna je istekla danas ujutro.
Gripa je gadna stvar. Ne samo zato što čovjeka baci u krevet i izmaltretira ga neumoljivo visokom temperaturom dok ga pritom boli zapravo svaka kost i svaki mišić, iako mu se naizgled velikodušno prepušta da položajem tijela sam izabere koji će ga točno dio kada boljeti. Ne samo zato što šest dana gripe znači i otprilike pet dana potpune insomnie. Ne samo zato što i oni rijetki trenuci kada se nakratko uspije zaspati redovito znače noćne (ili dnevne) more, jednu goru od druge. Nego u mojim prilikama, a nazovimo ih za ovu priliku slobodnoumjetničkim, tih šest dana gripe znači i totalni financijski debakl, pošto u tom stanju zaista ništa ne mogu raditi.
E sad, želim li time reći da zbog bolesti nisam mogao kruh zarađivati kao asistent pri krijumčarenju sirijskih izbjeglica prema Europi iz turskog ribarskog naselja Karaduvar kraj Mersina, ili kao profesionalni ljubavnik vremešnijih firentinskih gospođa, ili pak kao sitni pljačkaš katoličkih trezora po hrvatskim ispostavama, ili možda kao honorarac koji se za potrebe jednog manje poznatog sjevernoeuropskog tjednika nervira po narudžbi, ili opet nešto sasvim drukčije od navedenog - taj odgovor ostavljam čitateljevoj mašti i ukusima. Reći ću samo toliko da sam, napokon izjurivši kao s lanca pušten iz svoje šestodnevne tamnice danas ujutro i odmaglivši u toliko željeni đir po kvartu i po gradu, shvatio da i grozomorna gripa ima svoju dobru stranu.
Jer iako je svijet koji me tu vani dočekao navlas isti kao i onaj kojeg sam početkom tjedna prisilno ostavio...onakav
nimalo savršen,
prilično prljav,
odbojno hladan,
pomalo gadan,
vrlo nepošten,
iskonski sirov,
nezgrapno surov,
kaotično lud,
razočaravajuće glup,
ponegdje opasan,
očajno prazan,
sada ga, takvog potpuno jednakog kao i prije, nakon gripe volim daleko više.
Post je objavljen 14.02.2015. u 15:22 sati.