Zanimljivo je skidati prašinu sa starih i zaboravljenih mjesta kao što je ovo. Kad otpuhneš sve one ljude kojih više nema (bilo fizički ili zbog nekih drugih razloga) u ta zaboravljena mjesta pretvaraš se da si ih zaboravio. Ali, to ne funkcionira tako. Zanimljivo je zapravo kako volimo sebe uvjeravati u stvari samo zato da bismo ispadali snažniji, sposobniji, manje osjetljivi. Sjajna stvar. Ispod svega toga, ispod sve te maske sakrili smo sve svoje strahove. Baš čitam novu knjigu Neila Gaimana koji tvrdi to isto. Zanimljivo je kako se melankolici uvijek nađu. I eto, vratih se sad ovom blogu ne zato da napišem ovaj tekst i onda zaboravim da postoji već da ga pretvorim u nešto, što je ustvari oduvijek i bio: ispušni ventil.
Neću više pisati na drugim adresama jer su postale suvišne iako mi je žao i tekstova i ljudi na njima. Moguće je da ovaj povratak nije značajan nikom drugom osim meni. Kakogod, nije sve iz prošlosti loše. Nekim se stvarima treba vratiti kad odstoje vrijeme koje je potrebno da se prestaneš zavaravati.
Sva sreća da je tome tako.
Post je objavljen 14.02.2015. u 14:11 sati.