Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/najljepsezelje

Marketing

slučajna srca Random Hearta

Bajka o slučajnom srcu

Ima jedan mladić, čovjek, muškarac kojeg su počela pogađati slučajna srca. Najprije jedno, pa još jedno i tako dalje... Uočio je da ga srdašca prate na svakom koraku i da to više nije slučajno. Srca su ga počela slijediti, zaskakivati iza ćoškova, vrebati i pratiti. Shvatio je da je stvar ozbiljna, preozbiljna i počeo ih je fotografirati, zlu ne trebalo, za arhivu, kao dokaz da je praćen, vreban i da se na sudu ima čime braniti. Jer bilo je pitanje trenutka kad će ga srca početi proganjati.

Svoju priču sa srdašcima mladić, čovjek, muškarac želio je podijeliti sa svijetom. "Što više svjedoka, to bolje", mislio je. I otvorio je blog pod nazivom "Slučajna srca". Prvo su srca bila stidljiva i nenametljiva. Sviđala im se medijska pozornost i s vremenom su se malo uobrazila, no samo malo. I sve je bilo dobro dok je Random Heart, pronalazač slučajnih srca, vladao situacijom.

No jednog dana, ne zna se točno kada, Random Heart je malo odrijemao, a njegova slučajna srca su smislila pakleni plan: proširit će krug svojeg djelovanja. Blog im je postao premalen za njihovo šepurenje. Koju su čaroliju upotrijebili, ne zna se, to je njihova strogo čuvana tajna, no zaraza je počela. Slučajni blogeri na Slučajnom srcu, počeli su slučajno uočavati, slučajna srca. Pa su zatim ta svoja srca odmah pokazali svojim prijateljima i rodbini. Nedugo poslije toga i prijatelji i rodbnina su počeli viđati skrivena slučajna srca. I tako se krug širi iz dana u dan. Random Heart je nemoćan. Njegova srca osvojila su svijet na mala vrata njegova bloga.

I pitate se što sad. Ništa. Treba biti strpljiv i pametan. Svako slučajno srce treba namjerno fotografirati, nek se zna, da i vas slijede. Jer ta srca, koja su se malo uzoholila, nisu imala zlu namjeru. Vole se fotkati i medijski eksponirati. Pa što je u tome loše ? I vole slijediti ljude i izmamiti im osmijeh. I tu nema ničeg lošeg. No njihova misija, šapnuo mi je jedan vrlo učen čovjek, je da cilj opravdava sredstva.

Dugo sam , dugo, poput Potjeha tražila istinu. U svom traganju srdašca su mi se smiješila na svakom koraku i svako novo uočeno slučajno srce izmamilo mi je osmijeh i uljepšalo trenutak. Shvatila sam. Šire pozitivu. I ja sam njihova izabranica. "Yes!", uskliknula sam. Veselo hodam gradom jer znam da ću barem jedno srce uočiti.

Slučajna srca su me promijenila. Pa sam u zahvalnost Random Hartu, pronalazaču i sakupljaču slučajnih srca, odlučila uručiti čestitke za njegovo znansteno-fantastično otkriće.


srce od labudova



srce iz parka i srce od leptira i sjene


srce od trenirke


srce od krvi


srce od trenirke


srce od lišća


srce od lokve


srce od snijega


srce od pukotina na asfaltu


srce sa zarezom


srce od snijega


srce od kore klementine


srce od oblaka


srce od vatrometa


Ako i vas strefi koje slučajno srce, zastanite, nasmiješite se i vjerujte u čuda. Ona su svuda oko nas. A najvrjednije čudo koje nosite svaki dan sa sobom ste sami vi: "...neponovljiva, jedinstvena jedinka u Svemiru koja ima život da mu se raduje i da tu radost podijeli sa drugima..."

Skoro zaboravih, sretno vam Valentinovo .



TEBI KOJEG NEMA

Rasplamsana u golom obzorju
volim život i predajem mu se
Težim ka davnom praskozorju
vjerujući da budim se

I nema veze što ne vjerujem u sebe
i trgam si zlatne konce svoje biti
Vjerujem u sve što je dio tebe
i pletem si život od tvojih niti

Još sanjamo snove kojih nismo svjesni
i trljamo oči budeć se u mraku
Kad pobijedimo učmalost predaje i plijesni
dotaknut ćemo možda svoju svijetlu zraku

Niti te imam, niti te dam
a letimo istim putanjama svemira
I nema veze što još više padam
svi smo mi dio „zvjezdanog nemira „

Moje su strune, blijede i bez zvuka
i bezvrijedne su tako sputane i tihe
Probudit ih može samo tvoja ruka
kad raspjeva ove stihe

Iako me strah da nikada stići nećeš
nikada može postati sutra
I sve dok mojim snovima šećeš
bit ćeš moja radosna jutra

Daj da te nema i da još uvijek
sanjam budna dok letim ka tebi
Tvoj šapat nek ostane zvjezdani odjek
prepoznat ću te kad se približiš k meni

Ako tvoj put krene nekim drugim smjerom
tražit ću te ne znajuć za poraze
Ti živiš u meni, sa mojim perom
i čekat ću te TAMO na kraju staze…

*************Mela ******************26.1.1992.

Znaš šta oću da vam kažem: želja mi se ispunila, pa se on i nije pojavio. No pošto se cesta bliži kraju, mislim da mu je krajnje vrijeme da se pojavi. U protivnom ću ga uhititi, optužiti i zatvoriti.

P.S. Randome, o honoraru ove reklame ćemo se naknadno dogovoriti. Nema pregovora ispod 1000 eura.



Post je objavljen 14.02.2015. u 12:06 sati.