Kome ćeš reći
Volim te
kad zauvijek oči sklopim
i sa livada zelenih,
tek tu i tamo,
ukradem ti san?
Kome ćeš
u jutrima pospanim
nositi osmijeh sreće
i ljubavi svaki dan?
Tvoje su ruke hladne,
a srce ognjem žari.
Tvoje su oči blage
dok prate mirise zore.
I onaj hladan kamen,
hoće li biti suza
za vrijeme kojega nema,
ta jedna
kap života
koju će ukrasti more...