Kao da je bilo jučer
kad smo u dronjcima nestašno
skakutali obroncima
glavice, te naše planine.
A sjećaš li se u podanku
onih valova na moru klasja
kako plešu u ritmu vjetra
dok je žega pasja
ostavljala miris smole
i opijala zadihane ptice
koje su shvatile da se vole.
Skrilo nas je pod krilom
kao dobra teta
pa smo zbunjeni treperili
u svome plesu a meta
je bila tako blizu, preblizu,
sjećaš se, ostao je trag u žitu.
Maraton je za nama
tako su figure htjele
na poljima figure bijele
igraju svoju igru
to što neće konac u iglu
ne znači da za ljubav nije vrijeme.
Eno opet žito u podanku
čekaju i naši obronci
ono isto sunce i dah u zraku
samo nisu dronjci, nisu...
Post je objavljen 14.02.2015. u 00:18 sati.