4.a. /ona/
More je bilo crno i mračno, a po njemu su bljeskala svjetla sa rive, koja se kao zmija svijala u polukrug. Izjurila sam iz vrta kuće, gdje je glazba bila preglasna i ljudi su stvorili takav žamor glasnim razgovorima, da sam u trenutku imala osjećaj da će mi glava puknuti i krenula kroz veliku metalnu kapiju prema plaži. Ovaj komad obale pripadao je ovoj ogromnoj kući i nitko nije mogao prići niti vidjeti ako bi se gospoda sunčala tu.
Sjela sam na stijenu ispod bora i iz džepa uske crne haljine, u kojem su bili ključevi od auta i hotelskog skladišta, izvadila kutiju s cigaretama. Ostala je još jedna. Pripalila sam ju malim upaljačem, koji sam dobila od Luke za posljednje Valentinovo, a koji je istovremeno bio i privjesak za moje ključeve.
Zgnječila sam kutiju jednom rukom i na njoj iskalila sav bijes zbog osjećaja koji je taj čovjek budio u meni. Tko je on ? Od kuda i on na toj zabavi ? Što misli o meni kad me pogledom skida ? Ja, svakako nisam u njegovom rangu i znam da ima samo jednu misao u glavi.
Povukla sam dim, tako jako da sam osjetila kako mi zubi paraju obraze iznutra, i zabacila glavu nazad, da odvojim kosu koja mi se sva slijepila za vrat.
Čula sam kako je škripnula kapija na ulasku imanja i nagnula se ispod grane da vidim tko je.
Koračao je lagano, prišao vodi, izuo cipele i krenuo šetati, noseći par kožnatih mokasina u jednoj ruci. Nogavice je zavrnuo do koljena, a košulju raskopčao, pa mu je blagi vjetrić otkrivao pločice na trbuhu.
Noge su mi bile oduzete dok sam gledala tu ljepotu prizora, a onda sam kao hipnotizirana krenula iz sjene prema njemu. Brecnuo se kad je ugledao da se netko miče, a onda zastao i čekao.