Samo ljubav
Probudio sam se prvi, ali ničim nisam odao da mi svijest ponovo prima signale vanjskog života koji se odvijao izvan naše sobe. Šumovi, koji su dopirali s ulice bili su prigušeni, promet je bio sasvim slab, gotovo nikakav, a crno i hladno zimsko jutro nije pozivalo na ustajanje.
Sasvim sam lagano se istezao čitavom svojom dužinom i pritom osjetio njen dodir na desnom boku, mekan i topao i koji mi je prijao, pa čak i izmamio prvi osmijeh tog dana. Smiješeći se nečujno, samo licem, bez zvuka, pogledao sam u nju, okrenuvši glavu nadesno.
Prisjetio sam se, kako se negdje oko tri ujutro potiho uvukla do mene i kako mi je prijala toplina njenog tijela. Znao sam, da i njoj prija toplina mog tijela. Uzajamno smo se grijali kroz dodir i osjećaje.
Spavala je na trbuhu, sasvim ispružena, baš kao da se i ona proteže u ranom jutru, kao što sam to ja učinio prije nekoliko trenutaka. Jedno sam je vrijeme gledao mirno, ne pomičući se i uživajući u pogledu. Zatim nisam više mogao izdržati i pružio sam ruku, pa joj lagano, sasvim lagano, pomilovao leđa, jedva ih dodirujući dlanom.
Usprkos mom mekom dodiru, zadrhtala je pod njime i duboko uzdahnula: lijepo sam vidio kako joj se grudni koš napinje. Odmah zatim, uz još jedan duboki uzdah, okrenula se na leđa, pokazujući mi trbuh.
I trbuh sam joj pomilovao, dodirujući ga meko samo s vršcima prstiju. Sad se već sasvim razbudila, napela tijelo i protegnula, baš kao da imitira mene. Otvorila je oči i njen smeđi i već sasvim bistar i budan pogled potraži moj pogled.
- Jutro, curo - jedva sam čujno rekao. - Hoćemo li započeti dan?
Istog je časa skočila na noge, a rep joj je mahnito vitlao u hladno jutro, dok je moja Foksi nastojala mi polizati lice.
Copyright © 2015. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Post je objavljen 09.02.2015. u 18:56 sati.