Pregled posta

ZDRAVLJE IZ OBRAZOVNOG KUTA

edbarimjedba


Umjesto uvoda
.
Francis Cric i James Watsson su 28. veljače 1953. objavili kolegama u Cambridgeu da su u kromosomima otkrili strukturu DNA kao četiri temeljne baze odgovorne za nasljedni program živih bića. No, i nakon više od šezdeset godina u praksi se nije odmaklo od školskih programa jednakog tretmana nejednakih u sustavu obrazovanja i zanemarivanje odgoja kao socijalnog imperativa svakog nastavnog predmeta. Drugim riječima neovisno o stupnju obrazovanja svi su dužni znati što je dozvoljeno i zabranjeno, korisno i štetno, dobro i loše, ružno ili lijepo u organiziranoj zajednici koja je dužna prepoznati i, ovisno o stupnju ugroze, sankcionirati neprimjereno i pohvaliti primjereno ponašanje. Za razliku od odgoja kao socijalnog imperativa obrazovanje je individualna sposobnost od Boga ili od prirode dar kao posljedica nasljednih osobina roditelja ili njihovih predaka po ženskoj i muškoj liniji. Osobe bez sluha nema svrhe podučavati glazbi baš kao što i osobe sa sluhom nisu jednako nadarene za sve instrumente. Spomenuta je činjenica na isti način prepoznatljiva u znanosti, medicini, pravu ili u bilo kojoj obrtničkoj djelatnosti. Svi ili većina zna pisati, ali pjesnici i književnici uz znanje pisma nužno su prirodno nadareni da zapaze, dožive i izraze svoj dojam zbog čega se samo najbolji prepoznaju i poštuju kao umjetnici posla kojim se bave.
Svi su ljudi daroviti i svi su ljudi kreativni! No stupanj darovitosti i kreativnosti nije stvar poduke nego uvjeta u kojima darovita osoba plijeni pozornost svojim ostvarenjem u bilo kojoj djelatnosti. Vrhunski sportaš u nekom od sportova, pijanist ili pjevač, kipar, glumac, pjesnik, pisac ili znanstvenik ne postaje, ili ne postaje, se samo tehnologijom i metodikom nastave. Ni najbolji uvjeti, ni najbolji pedagozi, treneri, učitelji ili inžinjeri od lošeg materijala neće napraviti dobar, recimo, brod ili treneri od lošeg biološkog materijala vrhunskog sportaša!
Zdravlje je čovjekovo najveće bogatstvo u koje se svaki čovjek, prije ili kasnije, u to osobno uvjeri; ono je baš kao i sve ostalo dar i ni u kojem slučaju socijalni cilj. Naprotiv! Zdravlje je resurs o čijem bogatstvu ovisi ostvarivanje različitih socijalknih ciljeva, a popularno tumačnje zdravlja jedan je od načina kako bismo shvatili da je svaki čovjek neponovljiva biološka jedinka, ako izuzmemno par jednojajnih blizanaca, koja u društvu odrasta kalendarski, a sazrijeva biološki.


Biološki materijal
Zdravlje bismo mogli označiti biološkim konstruktom što nastaje začećem ili vrstom kromosomskog ruleta. Zašto ruleta? Zato što spajanjem dvije spolne stanice začeti plod od svakog roditelja nasljedi po 23 kromosoma, a u svakom od njih je “zapisan” program oblika, funkcija, značajki i sposobnosti. U tom je programu “zapisano” i čovjekovo zdravlje ili kvalitet biološkog materijala od kojeg su građeni svi naš organi i sve što ih opslužuje. To znači da svaki čovjek raspolaže različitim “zdravljem” bubrega, srca, pluća i ostalih organa, a s njima i njihovih funkcija. Čovjekov biološki konstrukt, ako bismo pojednostavili, mogli bi usporediti građom kuće. Znamo da se kuće grade od neorganskih materijala: pijesaka, opeka, crijepova, maltera, a ugrađuju se vodovodne, odvodne i električne instalacije, koje povezuju unutarnje prostorije. Materijal koji se koristi nije iste kvalitete, kao ni izvedba. Dakle, kuća može biti izgrađena od najboljih opeka, ali ako joj fasada nije dovoljno zaštićena (epitel), a izložena je agresivnim atmosferilijama, zacijelo će utjecati na prodor vlage u opeke. Naravno, njen prodor se može ustanoviti tek kad počinje smetati dijelovima koje oštećuje. Kao što vlaga može ugroziti unutrašnjost zidova građevine, tako isto oštećenja kože ili nekih unutarnjih organa remete zdravstveno stanje jedinke, a ovisno o stupnju oštećenja, mogu se zadobiti komplicirana oboljenja. Vodovodne instalacije možemo usporediti s krvotokom koji nije jednako razveden u svakog čovjeka baš kao što nije u kućnim instalacijama svuda na isti način proveden vodovod. Naš probavni trakt možemo usporediti s kanalizacijom, a nervni sustav s elekričnim instalacijama. I kao što vremenom ili neodgovarajućim režimom rada dolazi do začepljenja kanalizacije ili protoka vode, tako se i u čovjeka javljaju problemi s krvotokom , probavom i živčanim sustavom. Za razliku od instalacija koje imaju osiguraće, ventile i slične uređaje koji upozoravaju na potrebe servisiranja, čovjek raspolaže osjetilima ili senzorima koji kao prvi obrambeni znak signaliziraju umorom. Nagomilani tjelesni umor najčešće dovodi do ozljede na dijelovima tijela koji se nisu prilagodili naprezanju ili naprosto nemaju sposobnost prilagodbe. Ukoliko čovjek ne doživi ozljedu kao opomenu za prekid aktivnosti javlja se bolest kao vrst prinudnog odmora koji traje do oporavka. Jednostavnije rečeno: čovjekov biološki konstrukt se vremenom ili intenzivnim aktivnostima više ili manje troši, a samim tim i njegovi organi i sustavi koji ih opslužuju. Ponuđena komparacija je gruba i u odnosu na čovjeka se bitno razlikuje od pukih materijala i instalacija neke građevine zbog činjenice da čovjek ima autonomnu regulaciju, hormonalnu distribuciju, adaptacijske mehanizme i centralni nervni sustav, odnosno dijelove složenog mehanizma. Moglo bi se reći da je složenost djelovanja čovjekovih funkcija u biološkom smislu hijerarhijski uvjetovana tako što “čuva” važnije djelove tjelesne i funkcionalne ugroženosti organizma koji se brani od nasilje nad njegovom prirodom.
Profesionalno školovani, za brigu o zdravlju, nisu uvijek suglasni o granicama što određuju štetu ili korist neke terapije, a jednako tomu nije jednostavno odrediti korist i štetu od neke tjelesne aktivnosti, odnosno, volumena i intenziteta treninga. Primjeri koji se nude kao uzori suvremenih laboratorija za “proizvodnju zdravlja,” kao što su fitnes centri, ponekad mogu izazvati suprotne učinke od očekivanih. Jednako tomu bezrezervne sugestije koje se često javljaju za, recimo, skidanje suvišnih kilograma trčanjem mogu biti pogubne. Riječ je o činjenici da je nagomilano masno tkivo, nastalo u nedostatku gibanja ili prekomjernom prehranom, što je oblik bolesti, pa takvim osobama prvo valja sugerirati skidanje kilograma, a zatim trčanje da se višak masnog tkiva ne bi pojavio.
Civilizacijske bolesti
Višak kilograma, povišenje krvnog tlaka, zakrečenje krvnih žila i drugih sličnih stanja posljedica je nedovoljnog gibanja, ali i štetnih sastojaka moderne prehrane. Sve je prepoznatljivije da je okruženje u kojem živimo i način života uvjetovao bolesti što dolaze zbog radijacije ili kemijskih utjecaja na koje se organizam nije uspio prilagoditi, što je uvjetovalo puno toga što nazivamo civilizacijskim bolestima koje nije moguće liječiti trčanjem kao univerzalnim naputkom. Dakle, trčanje ili stanoviti oblici gibanja nisu uvijek jamac onog što razumijemo pod pojmom korisnih aktivnosti.
Za zdravljem ne bi valjalo trčati, baš kao što si ne bi valjalo dozvoliti višak od nekoliko desetina kilograma. Bilo bi, u najmanju ruku, čudno vidjeti čovjeka koji, da bi započeo trčati, stavlja na leđa ruksak težine deset ili više kilograma, pa se s tim teretom upustiti u trku za zdravljem. Jednako tomu, neprimjereno je ljudima suvišnih kilograma da s “ruksakom” svojeg masnog tkiva opterečuju svoj krvožilni sustav i srce koje se takvom aktivnosti povečava u pataloškom, a ne u radnom smislu.
Trčeći za zdravljem, infarkt će biti brži od onih koji imaju slabije zdravlje svojeg srčanožilnog sustava. Uistinu valja imati u glavi spoznaju da je bavljenje sportom preporučljivo samo zdravim osobama, dok svi koji boluju od nekih bolesti moraju za održavanje svojeg zdravlja koristiti one tjelesne aktivnosti koje neće opterečivati oboljele, a time i naporu izložene i opterečenjima nedorasle organe.
Sportom i tjelesnim aktivnostia se mogu baviti isključivo zdrave osobe, a svi koje je nedostatak gibnja doveo do “bolesnih stanja” moraju znati da njihovo trčanje, vježbanje i druge aktivnosti ne pripadaju pojmu “bavljenja sportom” nego pojmu terapije koja koristi tjelesnu aktivnost kao sredstvo. Kao što liječnik za jednu bolest ima paletu lijekova različitih učinika, tako i izbor aktivnosti i sadržaj vježbi ima različite učinke.
Dakle svi koji trče za zdravljem ili da bi bili zdravi moraju biti svjesni da se oni liječe i da, defacto, svoje “bolesno” stanje žele vratiti u optimalne granice tjelesne težine, krvnog tlaka, smanjenja šećera ili holesterola itd. Te, nazovimo ih, granice “normale” nisu nikakvo jamstvo zdravlja jer različita kakvoča materijala uvjetuje i mogućnost njihove eksploatacije. Neki materijali (biološki resursi) su kvalitetni, a neki su toliko loši da jedva izdržavaju veći napor. Prema tome zdravljem valja raspolagati i u nekom smislu čuvati ono što je nedostatno.

Zdravlje se troši
Čovjek odrastanjem započinje svoj razvoj, ali s njim počinje trošiti svoje zdravlje (iscrpljivati ili pak uništavati stanice svojih organa ili njihovih sustava).
Budući da ne postoje apsolutno zdravi ljudi, sasvim je razumljivo da ne postoje apsolutno bolesni ljudi. Oni koji imaju jako i zdravo srce ne smiju s njim zlorabiti svoje slabe ili bolesne bubrege i obrnuto. Čovjek može imati zdravlje nekih organa koje, neovisno o korištenju, za života nije u stanju potrošiti. Stoga je preporučljivo, srazmjerno cjelokupnom zdravlju, prilagoditi mjeru svojih aktivnosti i, dakako, načinu života u koji spada prehrana, razmjena rada i odmora u poslu koji mora biti primjeren čovjekovoj biološkoj naravi. No, nikad se ne smije zaboraviti da je čovjek poput bicikla. Ako ne giba pada! Mjera gibanja dužna je biti usaglašena s čovjekovim mogućnostima, a ne s njegovim željama. Opća je preporuka da su aktivnosti u vodi djelotvorne, ali ne za osobe koje imaju problema s dišnim putovima ili su skloni upalama uha.
Čovjek je primarno biloško biće, a tek onda socijalno. Zbog te činjenice mnogima ne uspijeva svoju narav prilagoditi socijalnim zahtjevima u koje, van svake dvojbe, spadaju i tehnološki izazovi, te posao koji iscrpljuje ograničene biološke resurse što najčešće dovodi do stresnih situacija. To znači da nisu svi za sve niti je sve za svakoga. Čovjek je dužan prosuditi je li uspjeh u životu vredniji od života. Za živjeti je često dovoljno, a za život u izobilju mjera osobnog zadovoljstva često premašuje tjelesne, dakle, zdravstvene mogućnosti konzumiranja. Stoga je golemo umijeće biti zdrav, jer utrka za zdravljem ne nazire konačni cilj. Logično je zaključiti da zdravlje nije nikakv socijalni cilj, nego je neka vrst sredstva za ostvarivanje različitih socijalnih ciljeva. Netko, u tom smislu, nema velikog izbora. Ljudi da bi egzistirali na različite načine troše svoje zdravlje. Netko u rudnicima, netko na žitnim poljima, netko u radu s kemikalijama. U sportu pak, trošenje zdravlja za vrhunska sportska ostvarenja razumije raspolaganje iznimnim zdravljem koje se, ovisno o izabranom sportu, intenzivno troši u zahtjevima prilagodbe višegodišnjim naprezanjima na granicama tjelesnih sposobnosti sile i izdržljivosti.

Prilagodba
Veza sporta i zdravlja onoliko je moćna koliko je zdrava osoba koja se bavi sportskom ili bilo kojom drugom aktivnosti. Opće je poznato da postoje osobe koje se nikad nisu bavile sportom, a uz obilno konzumiranje jela, alkohola i duhana doživjeli su duboku starost jer im je organizam imao sposobnost prilagodbe alkoholu i duhanu baš kao što čovjek može imati, uvjetno rečeno, zdravlje za prilagodbu tjelesnim ili intelektualnim naprezanjima. Ljudima njihovo zdravlje, dakle zdravlje njihovih organa, osigurava kvalitetu života ili uz cinizam konstatirano mogli bi reči da je od zdrave hrane bita zdrava probava. Postoje ljudi koji su u poznoj životnoj dobi aktivni u tjelesnim aktivnostima, a postoje osobe koje su koristeći alkohol i duhan doživjeli vitalnu starost bez tjelesnih aktivnosti. I jednima i drugima to omogućava njihovo zdravlje (sposobnost prilagodbe!), ali nikad nećemo čuti da je netko rekao “ ako želite dugi život morate popiti litru vina i popušiti kutiju cigareta”, što je nekima od dugovječnih, bila mjera. U životu ne postoji ništa apsolutno korisno, niti postoji nešto apsolutno štetno. Drugo je pitanje što dijeli granicu koristi i štete od jela, pića, hodanja, trčanja, rada i odmora. Čovjek kad prevrši mjeru u jelu, piću, aktivnostima i u bilo čemu drugom izložen je posljedicama prilagodbe ili oboljenja. Stoga je nužno tražiti odgovor na pitanje: što je zdravlje?
Postoje studije u kojima se kao uzorak koriste osobe koje su zanemarile tjelesne aktivnosti ili su im aktivnosti bile na niskoj razini, pa su nakon odgovarujećeg vremena vježbanja izmjerene vrijednosti bile u porastu. To je činjenica koja ne traži ispitivanje nego konstataciju da svi koji su zanemarili tjelesna gibanja uvijek će postići početne pozitivne rezultate jer je u pitanju prirodna potreba. Problemi nastaju na višoj razini kad biološki mehanizmi nemogućnost prilagodbe opterećenjima manifestiraju prvo otporom, umorom, pa i ozljedama. Sva tjelesna opterećenja, a osobito opterećenja na granicama fizičkih mogućnosti slabe imunitet, ali je u sportaša treningom, što znači sposobnostima prilagođavanja na napore i brze oporavke, kompenziran pad imuniteta visokom razinom nadoknade potrošene energije, staničnih i svih drugih obnavljanja koje nudi ili pak ograničava čovjekovo, uvjetno rečeno, zdravlje. Zbog te činjenice bi bilo krivo zaključiti da se zdravlje može jačati.
No, sasvim je drugo pitanje čovjekove potrebe za gibanjem. Trčanje se čini temeljnim. Dok je bio blizak prirodi čovjek je trčao da stigne hranu ili da ne bi postao hrana. Danas trči za materijalnim dobrima, a jednako tomu za zdravljem. Koliko je pak trkač koji trčeći za zdravljem udaljen od svojeg cilja, ostaje velikom zagonetkom baš kao i čovjek koji raspolaže samo onim što je naslijedio od svojih roditelja kao biološki materijal od kojeg je građen u punom smislu te riječi. Naime od kad su se javili znanstvenici Crick i Watson spoznajom o ulozi gena ili nositelja nasljednih značajki stubokom se mijenjaju i, na neki način, demistificiraju brojne paradigme što se kriju u labirintu naputaka onih koji, tobože znaju što je to zdravlje?! Odsustvo bolesti nije isto što i zdravlje. To jednako spominje međunarodna definicija zdravlja! Što reči onima koji mjere, istražuju i temeljem svega toga savjetuju trčanje kao posvemašnji lijek protiv suvišnih kilograma, zakrečenja krvnih žila, odstranjivanju celulita i da ne nabrajamo “bolesti” što ih uvjetuje smanjeno gibanje ili, kako to vole reči stručnjaci, hipokinezija. Tko je, napokon, brži: zdravlje ili trkač? Odgovor na tako postavljeno pitanje nema univerzalno značenje jer je svaki čovjek neponovljiva jedinka osim para jedno jajčanih blizanaca; oni su potvrdili temeljem praćenja njihova odrastanja, da različite aktivnosti jednog para blizanaca nisu promijenile njihovu biološku datost. Raspolagali su samo sposobnostima koje su nasljedili. Čak su se i razboljevali od istih bolesti u praćenom razdoblju longitudinalnih istzraživanja. Dakle, zdravlje je biološki konstrukt stanica od kojih je čovjek sazdan, stvoren ili izgrađen u morfološkom, funkcionalnom, tjelesnom i duhovnom smislu . Čovjekovi organi i njihove funkcije odgovorni su za čovjekovo odrastanje i za sklonosti kojima raspolažu, ali samo do mjere raspoloživog, a ne željenog ili očekivanog. Jednostavno rečeno: čovjek ni u kojem smislu nije u stanju pružiti više no što mu pruža njegov biološki kapacitet, a to se jednako odnosi na ono što razumijemo zdravljem. To znači da su krive tvrdnje da se zdravlje može popraviti vježbama; one samo mogu pridonijeti zanemarenim gibanjima zbog kojih su doveli do insuficijencije ili do nedostataka koje vježbom valja vratiti ili približiti vrijednostima što se drže optimalnim.Analiza mokraće ili krvi, baš kao i slike snimljenih dijelova našeg tijela i njihovih organa ništa nam ne govore o stanju zdravlja; one samo konstatiraju trenutno stanje.

Čimbenici rizika
Prošlo je nešto vše od pola stoljeća kad su se mogli ustanoviti čimbenici rizika za ljudsko zdravlje. Danas stvarno ne znamo što nas sve može iznenaditi u prehrani, na radnom mjestu, u prometu, na izletu ili na treningu. Čovjek je ušao u još jedan, za širu javnost, nedovoljno poznat prostor molekula i tako došao u svijet jednako opasnih neprijatelja kao što su bakterije i virusi. Sve što danas rabi ili zlorabi suvremena tehnologija i njena industrijska proizvodnja hrane, lijekova, pića, odijevanja, tehničkih noviteta ili najkraće: svega i svačega posljedica je, najvjerojatnije, sintagme da živjeti znači uspjeti u onome čime se bavimo. Od vremena kad je valjalo preživjeti pa do današnjeg koje znači život u izobilju mehanizmi prilagodbe najviše su tražili od sportaša; oni su svojevrsni uzorak za ono što razumijem napretkom. Budući da sportaši žive i rade u tehnološkom okruženju brojnih spoznaja uz razmjenu iskustava s konkurentima, stavljeni su pred brojne izazove. Jedan od takvih je svakako primjena farmakološke proteze uz postupke koji osiguravaju puniju iskorištenost bioloških kapaciteta: bubrega, jetre, pluća i drugih organa i njihovih sustava. No, iskorištenje koje prelazi crtu racionalne eksploatacije možemo, analogijom rada motora, dovesti u vezu s čovjekovim organizmom. Za razliku od čovjeka koji ima biološke senzore, čija “upozorenja”često radi uspjeha prezire, motor ima senzore koji javljaju koliko je pregrijan, kad je potrebno mijenjati ulje ili dijelove čiji je uporabni, za razliku od tehnološkog vijeka, prošao. Dakle, sve što čovjek poduzima za čuvanje što je moguće dužeg i kvalitetnijeg tehnološkog i uporabnog vijeka automobila, za svoj životni i radni vijek često zanemaruje. Koristi anaboličke steroide za povećanje mišićne mase, uzima psihomimetike da otupi senzore za umor, utrljava eterična ulja ili pak neka druga sredstva da poboljša cirkulaciju. No sve što je spomenuto i još puno, puno više toga što nije potrebno za ovu prigodu spomenuti, nije stvarano zbog sporta i sportaša. Često, i bez osobnog pristanka sportaši su sljedbenici onog što društvo kojemu pripadaju od njih očekuje, a to je uspjeh. Zato je pitanje čovjekova zdravlja puno kompleksnije od načina kojim mu se prilazi, recimo, posredstvom doping kontrole. Kontrolu te vrste valjalo bi uvesti u sve oblike ljudske djelatnosti, a osobito njegova stvaralaštva od slikarstva do estrade. Prekovremeni rad, žrtve u miru ili u ratu najčešće “proizvode” ljudi koji su i sami manijakalno aktivni i zahtjevni bilo zbog profita, bilo zbog osobnog zadovoljstva.
Zdravlje je prirodni dar! Čovjek raspolaže zdravljem koje mu je podarila priroda i nije u stanju postići neko drugo zdravlje, a još i manje ga poboljšati. Napokon, ni energija, ni zdravlje ne mogu se deponirati, konzervirati ili na drugi način ušćuvati nego trošiti u mjeri raspoloživog. Stoga se sportom mogu baviti isključivo zdrave osobe kako ne bi postale invalidne, a invalidnim je osobama potreban sport da bi umanjili invaliditet.
Zahvaljujući toj činjenici zdravlje valja čuvati ili s njim na neki način raspolagati. Srčani je mišić autonoman. Radi bez naše volje prilagođavajući svoje otkucaje naporima i uvjetima kojima je izloženo. Upotreba srca za životne potrebe slična je ulozima na ruletu. Malim se ulozima može dugo igrati, a velikim se ulozima izlažete riziku zarade kao i gubitka. Što vrijedi za srce samo je zorni primjer za biološke materijale kojima čovjek raspolaže.

Zaključne opaske
Sve što se odnosi na razumijevanje zdravlja jednako je nužno za poimanje i ustroj odgajanja koje valja započeti u vrtićima i nastaviti u osnovnoj školi minimumom zahtjeva, a zatim u višim razredima i u srednjoj školi programe prirediti univerzalno za spoznavanje čuvanja prirode kao resursa o kojem ovisi hoće li Hrvatska biti dio globalnog tržišta u kojoj su još samo čista voda i zrak besplatni, ali će do čiste vode i zraka biti sve skuplje doći. To je za odgojno-obrazovni prostor odrednica kojom postajemo dio globalnog tržišta ili njegovo smetlište.
Obrazovni se programi rade za praktično osposobljavanje u kojem bi valjalo nastojati da se učenici, recimo, umjetničkih školka ne opterećuju Nikolom Teslom, a da se učenici tehničkih škola ne opterećuju znanjem iz povijesti umjetnosti.
Informatičko znanje je uvjet bez kojeg se uskoro ni auto neće moći voziti pa je u tom smislu nužno ovladati pitanjima informatike uz primjenu aplikacija primjerenih komunikaciji u internetskoj mreži po kojoj znalac suvereno klizi među lavinama informacija, a nedorastao se u njoj lovi poput kukca u mreži što ju je ispleo pauk.
Definitivno se valja osloboditi gomilanja nepotrebnih činjenica i besmislenog pamćenja podataka koje danas stoje na raspolaganju na svakom „pametnom“ telefonu. Jer mozak je isto što i hardware, a predmeti nastave su kao folderi koji kad se napune filovima doslovce pucaju. Stoga nije čudno što su diplome i znanstvene titule doslovce potrošile supstancu na učenje ili pamćenje struci nepotrebnih podataka što "ubijaju" smisao za samostalnu nadgradnju pa im završni obrazovni stupanj postaje posljednji akt školovanja što sankcionira status do mirovine, a svaka knjiga postaje mrska jer su naučeni čitati od korica do korica umjesto da knjiga postane izazov samo ako se u njoj čita što drži pažnju i razumijevanje.

Post je objavljen 09.02.2015. u 18:39 sati.