Pregled posta

Žudnja za mudrošću vs pragmatizam znanosti?

Prenosim nekoliko pasusa iz teksta Što bi to bilo "čista" filozofija?, objavljenom na blogu Mudroljublje.

(...) Sljedeći zapisi su potaknuti jednom davnom diskusijom na forum.hr (srpanj 2013), kad je jedan diskutant ustvrdio da je filozofija u odnosu na znanost potpuno nemoćna, neplodna i nepotrebna, postavivši zahtjev da mu se navede jedan jedini izum koji služi ljudima za povećanje blagostanja, a do kojeg se došlo čistim filozofiranjem.

Bio je naravno uvjeren, da je to nemoguće. Moja je prva reakcija bila:

Oh, to je jednostavno. Jedan takav izum jest: ideja da bi izumi trebali služiti ljudima za povećanje blagostanja. (...)

Zašto se danas podrazumijeva da se filozof smije služiti samo riječima i čim se u igri matematika kompliciranija od običnog brojanja, to više nije "filozofija"? (...)

Kako je došlo do toga, da se "težnja ka mudrosti" istjera iz "znanosti", koja se shvaća posve utilitarno? (...)

Što u pojmu "filozof" spriječava da se netko bavi eksperimentima, matematikom i "specifičnim pitanjima"? Naravno da ne možeš pridonijeti fizici ako ne razumiješ matematiku i eksperimentiranje, to nije sporno. Mora li tu fizičar stati? Ne može li filozof to naučiti? (...)

Možda je von Weizsäcker naprosto bio izdanak jednog doba, vrhunca klasičnoga njemačkoga duha prije nacističkog uništenja, koje je ozbiljno shvaćalo takva pitanja i visoko uvažavalo tradicionalnu filozofiju (što i kod njegovog mentora Heisenbergamožemo jasno vidjeti)? Jesu li 1950-ih i 1960-ih, uzletom pragmatičnih Amerikanaca (...) i "krajem metafizike", njihove predodžbe zasnovane na klasičnom obrazovanju (iz "prve kulture") postale bespovratno zastarjele, pa su njihovi studenti bili posve u pravu tvrdeći da im Platon i Kant više nisu potrebni? Pa su sada njihovi unuci hiperinteligentni anti-intelektualci poput četvorke iz serije "Teorija velikog praska", kojima su, van njihovih struka, jedina duhovna hrana popularni stripovi i filmovi koji su doduše i meni dragi, ali su ipak trivijalna literatura (kič) za duhovni nivo adoloscenata? (...)

A svime time bavim se, barem kako ja sam sebe doživljavam, iz jednog jedinog, zajedničkog poriva žudnje za mudrošću. Uvijek se pitam "a što to zapravo znači?". To sam u Uzorna filozofija 1 označio kao "filozofski po-stav". Mislim da se to što činim može nazvati filozofiranjem i ne tarem glavu s time je li čisto ili nečisto. Još manje o tome, je li korisno, hoće li dovesti do nekog izuma ili povećati blagostanje. (...)