Ponekad mi se čini kako svijet nerijetko umije biti daleko više "duhovan" nego mi koji se duhovnima nazivamo. Znam da će mi sada neki duhovniji od mene zamjeriti što stavljam na zid jednu, eto, sasvim svjetovnu pjesmu. No, govorila je ona mome srcu o stvarima o kojima autor ove lijepe pjesme, možda i nije razmišljao. A nije da nije trebao. Jer smrt nikoga neće mimoići.
Rastuži narod uvijek iznova smrt nekog izvrsnog glazbenika ili glumca ili neke druge omiljene javne osobe. Neke to dotakne toliko da joj, kao Đole, posvete i pjesmu. Dodirne to dušu pokojeg čovjeka još i više, no pitam se zapita li se tko o tome kamo to koračamo i zbog čega živimo?
Ako je vjerojati nekrolozima, Kemo je, kažu, bio dobar čovjek. No, što to uopće znaći biti dobar? Možemo za života učiniti mnogo dobra, pa ipak, sve naše vrline i sve što dobro u životu uradimo neće baš dugo trajati. Jednom kada odemo, sve za što smo živjeli i što smo radili prestati će biti važno. Sa sobom ionako nećemo ponijeti ništa. A oni koji su nas voljeli, pamtiti će nas tek neko vrijeme, dok ne zaborave ili dok i oni ne odu za nama.
No, zar uistinu te isprazne riječi poput: ‘biti uspješan’, ‘slavan’, ‘bogat’ ili ‘dobar’, opisuju smisao života? Zasigurno ne! Život je više od tijela i odijela, više od zabave ili napornog rada. A sve što je čovjek ikada napravio ima svoj rok trajanja - čak ni piramide nisu za vječnost!
Stoga je dobro ovakve trenutke prisjećanja na neke drage i dobre ljude oplemeniti i pokojom mišlju o onome što slijedi. Jer, smrt nipošto nije kraj. A o tome kamo idemo poslije, kada se zlatna nit prekine, a oći nepovratno utrnu, valja razmišljati još sada. Dok ne bude prekasno…
Zapitaj se zato: tko smo mi to zapravo...i kamo idemo? Ne znam gdje je na koncu završio Kemo, ili kamo će jednog dana otići Đole. Naša ih ljubav neće i ne može spasiti. No postoji Jedan čija ljubav to može. Znam da i ti znaš za njega, no poznaješ li ga osobno?
Post je objavljen 08.02.2015. u 14:22 sati.