Na desnici ne postoji osebujna ličnost kao što je Denis Šešelj, vijećnik HSP-a u Slivnu. Ima petlju; nastupa hrabro, iznosi istinu, bez obzira koju će cijenu platiti. Sa šesnaest i pol godina doslovno je pobjegao iz škole u rat, pa se umalo našao sa zapovjednikom Blažom Kraljevićem na mjestu na kojem su ga pogubili, što nikada nije zaboravio. Zato je podignuo kaznenu prijavu protiv samog Franje Tuđmana jer su za vrijeme njegove vlasti ubijeni mnogi koji su smetali, kao Ante Paradžik i Miro Barešić, a da nitko za to nije odgovarao.
– Kada se upozori na te činjenice, postajete prijetnja onima koji su ustoličili režim u Hrvatskoj. Samo Udba danas javnost plaši ustašama, a ako takvi i postoje, onda se zovu John ili Michael i žive negdje po Amerikama ili u Australiji. Ovdje su svi ti “naši ustaše” ništa drugo do agenti koje na uzici drži bivši udbaški kadar, a oni, kao i moj prezimenjak četnik Vojislav Šešelj, rade po njihovu nalogu. To sam i rekao Voji u “Bujici”. Nije on nikakav kršćanin, niti se takvim može zvati jer mrzi druge i drugačije. On je bazično komunist, koji je kasnije kao marioneta Službe državne bezbednosti radio što je radio – tumači Denis, pa kaže da su politički obrasci djelovanja u državama bivše Jugoslavije identični jer su ustanovljeni pod patronatom ljudi koji su nekad vodili Udbu i KOS, pa preuzeli vodstvo tajnih službi u novostvorenim državama.
Zavadi, pa vladaj
– Zašto pravaši nisu više politički zastupljeni? Zato što smo prijetnja svima koji ne žele Hrvatsku kakvu je pravaši vide. Pravaši žele Hrvatsku u kojoj će napokon Hrvati biti sretni i slobodni, i to je razlog zašto je uvijek vrelo na pravaškoj političkoj sceni. Mnogi su SIS-ovci, HIS-ovci za dobru plaću u državnoj službi dobili zadatak uvući se u pravaške redove – posvaditi nas, i onda je lakše po onoj “zavadi, pa vladaj” imati pod kontrolom bilo pravaške čelnike, bilo cijele “pravaške stranke”. Imao sam osjećaj da je Anto Đapić u nekim trenucima radio čak i na vlastitu štetu, samo da bi obavio zadatak razbijanja stranke ili vezanja uz HDZ, koji mu je povjeren. Jeste li vidjeli kako mu se medijski prostor otvarao kad god mu je to trebalo? Slično je bilo i s drugim strankama.
Svi su izbori do 2000., po mojemu mišljenju, falsificirani, jer ne odražavaju stvarnu volju naroda, a nisam siguran ni za ove kasnije jesu li provedeni pošteno. Kad je Đapiću nedostajalo glasova, Ivić Pašalić bi ga ubacio u Sabor u fotofinišu. Po udbaškom receptu “zavadi, pa vladaj” radilo se i u HSS-u i u HSLS-u... Stvore neku stranku kao protutežu HDZ-u, pa kad svi pohrle tamo, preko svojih stranačkih žbira, koje zanima samo lova, zaljuljaju stranku – u dahu će, a ja konstatiram da njega “lova očito ne zanima, kad je ostao pravaš, makar su se pravaši razišli kao rakova djeca i ne kotiraju više bogznašto”.
– Moja sestra kaže: “Denis je čovik od šest kuna jer mu želje završavaju na kavi i čaši vode.” Zato svih ovih godina i govorim što mislim jer sam slobodan, pa mi udbodesničari ne mogu ništa – smije se dok ćakulamo u maloj kužini, u Podgradini, nedaleko od Opuzena, gdje nas je političar britka jezika počastio mesom iz vlastita uzgoja.
– Držim krave, koze, bavim se poljoprivredom, imam svog mesa, voća, povrća, imam čak i svoje soli ako hoću “ubrati” u Komarnoj. Imam divnu ženu, dicu, majku kao nitko, prijatelje i mog ćuku, pa ajde, reci, a što će mi više – skroman je. On i majka Draga, koja je temelj obitelji, usvojili su bolesnog rođaka i jednu djevojku, ali Denis ne želi o tome širiti priču jer, kaže, samo razgovor o politici dolazi u obzir. Već je, naime, zbog nepovjerenja da će sve biti preneseno kako i kaže, odbio niz novinara. Denis veli da što je stariji, sve više shvaća kako se mijenjanje bandira ovdje može sagledati vrlo jasno kroz najmanje zadnjih osamdesetak godina.
– Jevtićevi Hrvati, žandari za Kraljevine Jugoslavije, znali su kasnije biti u ustaškoj miliciji, pa im poslije rata sinovi postaju omladinci i kasnije komunisti koji će završiti u HDZ-u. Samo goli interes! I onda mene, kao žestokog pravaša i čovjeka čija je obitelj dugo vezana uz Crkvu, pitaju kako ne volim Tuđmana i zašto sam podignuo kaznenu prijavu protiv njega. Pa, kako ću ja voljeti nekoga koga vole Jambo, Bandić i Bebić?Jedan je HSS-ovac, drugi bivši komunist i SDP-ovac, a treći bivši komunist HDZ-ovac; i svi obožavaju Franju?! Vole li ga zato jer su veliki Hrvati ili im je njegov model vladanja Hrvatskom omogućio bogaćenje! Eto, zašto! A, to što je Franjo bio najmlađi Titov general, to su zaboravili? I je li kao oficir Ozne bio na Bleiburgu i po kojem zadatku? Nije valjda tamo pisao knjige – ljut je Šešelj što se povijest krivotvori i što se iz nje izvlače samo dijelovi koji odgovaraju onima koji pod kontrolom imaju sve poluge vlasti. Šešelj konstatira da kad sagleda sva događanja od uspostave neovisne Hrvatske, dolazi do sljedećeg zaključka:
– Da nije došlo do uspostave ovakve Hrvatske, ove banana-države, ne bi možda bilo nikakve Hrvatske. Ima onih koji su sudjelovali u njezinu stvaranju, a zazivali su treću Jugoslaviju ili čak veliku Srbiju. Budimo realni, ne bi valjda Boljkovac, Manolić i ekipa stvarali državu u kojoj će ostatak života provesti u zatvoru?! Tuđman je odradio svoje i sad je na nama da zemlju demokratiziramo i pravno je uredimo, ali nikako na temeljima laži proizvedenih u posljednjih osamdeset godina.
Most prije Mosta
Mogu li nezavisne liste povezane u Most, koji politički raste u njegovu kraju, ugroziti SDP i HDZ?
– Ne, jer nisu kadri poštovati mene i slične meni. Ja sam ovdje bio Most prije Mosta, i bušio Jambu i HDZ dok su oni još bili djeca ili članovi vladajućeg HDZ-a, a i nešto su mojih ideja prepisali. Na tim listama ima puno mojih političkih kolega. U Vrgorcu na listi mladih – bivši su pravaši. Evo, u Omišu su moji pravaši uspjeli smijeniti HDZ-ova Škaričića. To je obrazac po kojem trebaju raditi pravaši – izvanredna ekipa HSP-a Omiš. Mišljenja sam da se kroz Živi zid i Most tuku HDZ i SDP. Jedni forsiraju jedne, a drugi – druge, naravno, neću reći jasno tko je čiji. Što mislite, da bi mediji dali ovoliko prostora tim opcijama da nisu pod kontrolom? Uostalom, ja i moji istomišljenici znamo izvor hrvatskih problema, a Most i slični bi završili kao što će završiti i Zoran Milanović ako se ne trgne zadnju godinu mandata. Čista demagogija i populizam.
Zašto je toliko opčinjen Udbom i njezinim zaplotnjačkim igrama kad je više nema na životu, kao ni zemlje čiji je režim branila.
– Ali je zato i dalje živa mreža suradnika koji su se doušništvom diskreditirali, pa kao takvi doživotno moraju vraćati usluge. Nakon pada Berlinskog zida, kada su vodeći ljudi tajnih službi shvatili da Jugoslavija više ne može opstati, napravili su isto što i KGB-ovci u SSSR-u: pripremili su se za tranziciju, a svoje su pozicije istrgovali s uhodama po modelu – mi ćemo šutjeti o tome da ste vi prokazivali svoje kolege, a vi ćete kao žrtve komunističkog sistema sada imati vlast i nas za zahvalu postaviti na čelna mjesta novoosnovanih tajnih službi. Jesu li Manolić, Boljkovac i Perković slučajno udarili temelje SIS-u, i izmislili sve te udbodesničare? I kakvo smo mi to demokratsko društvo mogli imati bez lustracije i denacionalizacije onoga što je oteto nakon onog rata? – pita Denis, pa spušta loptu na zemlju i kaže da tu nije riječ ni o kakvim urotama i misterijima, nego čistom dogovoru ljudi kojima je ispred svega materijalni interes, a ideologija – desna ili lijeva, svejedno, pokriće za sramotne marifetluke.
– Pretresite popise naših vodećih političkih stranaka, pa ćete vidjeti koliko tu ima ljudi koji su zaposleni u obavještajnim službama ili su im bili bliski. Takvi su samo obavljali politički zadatak za plaću – dojavi što misli onaj, diskreditiraj ovoga, rasturi stranku, nagovori ih na koaliciju. I onda se prvo na desnici rodi Hrast, pa na ljevici izraste ORaH, a da ne govorim da su ministri uprave, poput, recimo, HDZ-ova Mlakara, zatvarali oči pred činjenicom da ne mogu biti registrirane stranke istog predznaka. Taj isti dopušta da pored HSP-a postoje i “HSP-i s dodatkom” i tako otvoreno krši zakon. Suradnici Jože Perkovića: Gojko Šušak i Ruža Tomašić istim su zrakoplovom sletjeli u Zagreb. Pametnom dosta!
Petrina i Čondić
Koga Šešelj cijeni?
– Stipu Petrinu, on je moj stari pravaš i HOS-ovac, makar malo previše lupa Crkvu, to mu nije dobro, ali ovo drugo radi sjajno. On je primjer čovjeka koji ne bježi od istine i pravaša koji je shvatio da je pravaše rasturio HDZ, a kako im ne bi bili oporba, nego politički satelit. Nadam se da ubuduće više neće biti tako. Poštujem niz pravaških uglednika, od sad najbližeg suradnika Mirka Čondića, koji je vrlo zanimljiva osoba, čestita, kršćanski dojmljiva, pa do niza pravaških i drugih pojedinaca koji plijene osobnošću.
Ima li pravaštvo ikakvih šansi?
– Naravno, ali u novom ruhu s modernim temama i novim prezenterima pravaštva. Ja sam član HSP-a i ponašat ću se sukladno odlukama tijela stranke, ali jasno ću i glasno upozoravati na propuste i davati svoje ideje. Došlo je vrijeme čišćenja raznih probisvijeta koji zastupaju “pravaštvo”, tako da će se do idućih parlamentarnih izbora jasno vidjeti “tko je tko”.
O Denisovu raskusurivanju s Vojislavom Šešeljem u “Bujici”, a u vezi s porijeklom njihova plemena, za koje srpski radikal tvrdi da su pred Turcima stigli iz Crne Gore, bilo je puno govora. Denis se slaže da su svi Šešelji iz Popova Polja, a u Hrvatskoj ih je, što pod prezimenom Šešelj, što Šešelja, oko tisuću obitelji.
– Oko deveset posto obitelji (plemena) iz Donje Neretve je podrijetlom iz Popova Polja. Cilj četničkog vojvode je utemeljiti floskulu da su sve do Omiša ustvari pokatoličena srpska plemena. Vojislav Šešelj zna da su njegovi za vrijeme Turaka prešli na pravoslavlje, što vam je potvrdio i Momčilo Šešelj u intervjuu. Moj dida, pradida i šukundida su katolici i zavedeni su u crkvenim knjigama koje se čuvaju u Opuzenu i Zadru. Barbari su palili katedralu u Trebinju, ali do Zadra nisu došli! Da ne bi bilo zabune, meni je svejedno tko je što, jer kao čovjek i vjernik ne bi bio ni jedno ni drugo da ljude dijelim po naciji i da bilo koga mrzim kao Vojislav Šešelj. Po mojemu mišljenju, Vojislav Šešelj je lažni četnik koji je kao marioneta obavještajnih službi prvo raspirivao mržnju i svojim govorima protjerivao hrvatsko stanovništvo i prije nego što je izvršena agresija, zatim rasturio opoziciju u Srbiji i pretrčao Slobodanu Miloševiću. Vrbovali su ga još u zatvoru kao disidenta i otada im je služio, pa i za ostvarivanje Miloševićevih političkih ciljeva.
saša ljubičić
Johnny u Podgradini
Denisov pokojni stric bio je estradni menadžer, pa mu je svojedobno htio predati zanat.
– Nije to za mene. Tu treba biti trgovac, a to nisam. Barem sam upoznao svijet estrade. Tu bi, gdje ti sjediš, noćivao Johnny. Eto, vidiš, i Johnny je bio dijete oficira JNA, pa je rušio isti taj komunizam. Nije se moglo biti kritičan a da imaš ustaški pedigre. Taj bi odmah u zatvoru završio. Povijest se ponavlja, pa prejudiciram da će zlatna mladež HDZ-a s trona vlasti dignuti svoje očeve, kao što su njihovi očevi dignuli s vlasti svoje očeve – partizanske prvoborce. Samo se vrtimo u krug!
Uvijek u krizi
Denis je zaposlenik "Hidroelektre". Čuva gradilište pelješkog mosta u Komarni. Sedam je mjeseci radio bez plaće. Teku njegovi posljednji dani na poslu.
– Kako se osjećam? Što je tu je. Navikao sam već na to. Ja sam pravaš i ništa me neće promijeniti, pa ni gubitak posla. Imam svoj cilj i ne odustajem od pravaške ideje. Vrijeme će pokazati da sam bio u pravu i da Hrvatskoj danas više nego ikad prije trebaju pravaši. Uostalom, sve je prolazno osim Starčevića.
Orginal link: http://slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/273934/Default.aspx
Post je objavljen 07.02.2015. u 17:57 sati.