Marketing
Nebulosis II. dio (Fratar-Istočni greben-Grobnik) II. dio
Tu negdje smo stali na spustu s Fratra. Na kraju nije vođa puta sišao u bezdan, lelujao je na rubu neko vrijeme i predomislio se na kraju valjda, a ja se nisam nešto žurio za vođom.
Evo i mene u neprikladnoj kabanici, nije namjenjena baš za planinarenje ali odlično štiti od vjetra i kiše.
S fratarskog krša spuštamo se u izvrsnu malu šumsku udolinu. Neko vrijeme lamentiramo kako je to izvrsno mjesto za bivakiranje u slučaju nužde, pa i bez takvog slučaja, ali po boljem vremenu.
Stazom preko travnatih padina i opet u šumu. Vidici koji je odavde otvaraju za vedrog vremena su spektakularni. Tako sam čuo.
Eto nešto zanimljivo, svježi medvjeđi trag, oh kako uzbudljivo :-P
Što bi dao da je s nama u tom trenutku bio netko od medvjedofobne (i hašomanske) ekipe koju smo upoznali u listopadu u Ratkovom skloništu na Kapeli.
Vjerojatno bi trenutačno uspuzali na vrhove jela i tamo pripaljivali svoje "šitove" (njihova terminologija :-) dok ne ni došli k sebi...hm :-( čega sve ne susretne čovjek u planini ... kakve divljači :-(( o tome bolje niti ne razmišljati.
Kiša počinje jako padati.
Dolazimo do križanja staza kod nekog betonskog pojilišta, ne sjećam se točnog naziva ove lokacije. Odavde se može i prema Platku ali je daleko.
Vođa puta i dalje je vrlo zadovoljan prijeđenim kilometrima i vremenskim uvjetima koji nas prate.
Prema Podkilavcu krećemo smjerom "preko istočnog grebena" paralelno s klancem Mudna Dol.
Pogled na spektakularnu Mudnu Dol, kao i na sve ostalo je naravno ograničen radi magle.
U šumi nalazimo neke zanimljive biljke, to će netko valjda znati kakve, ovo prvo s crvenim bobicma je vjerujem, veprina, jako rijetka i fascinantna biljčica, a ono igličasto nemam pojma što je.
Ovdje na vrlo strmoj padini Istočnog grebena ukazujem na to kako rapidno gubimo na nadmorskoj visini i spuštamo se u klanac Mudna Dol
I spustismo se u samo dno klanaca Mudna Dol koji je na tom niskom dijelu prorašten šikarom. Ipak prema nekim izvještajima tu se znaju prilično jake bujice slijevati nakon dugotrajnijih kiša ili kod juženja velikog snijega u planini.
Dolje malo niže već počinju polja, ostaci pastirskih stanova zarasli u šikaru.
I to je to opet smo na ravnom terenu Grobnika.
Kiša je po peti ili šesti put prestala. Iako planinarske štapove ne posjedujem, niti ne koristim, jer neću biti dio mainstreama, ovaj štap na slici sam samo posudio od vođe puta u svrhu obrane od pastirskih pasa na Grobničkom polju. To je bila njegova ideja, ne moja, ja se pasa ne bojim. Uopće... niti vuka niti medvjeda.
Malo dalje pasu magarci.
Malo sam se zabrinuo izdaleka gledajući da su to neki veliki psi, tipa kangal
ili nešto... ali kangala nije bilo nego su to bili magarci.
Nisam se zapravo niti zabrinuo.
I odosmo iz Podkilavca.
Ali na povratku smo nakratko posjetili Lokvarsko jezero.
Prvo pogled odozgo s ceste.
Pa onda i dolje na branu
Suha strana brane
I mokra
Olujni vjetar je puhao, nismo se dugo zadržali na jezeru. Možda bi trebalo doći i odvoziti biciklistički krug oko jezera. To je svakako jedna mogućnost.
Na kraju moram još jedanput se zahvaliti gospođi domarki i gospodinu domaru na PD Hahlići koji su nas lijepo ugostili zanimljivim pričama, korisnim savjetima i fantastičnim planinskim čajem.
UPDATE!!!:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/hgssovci-spasili-dvoje-domara-planinarskog-doma-hahlic/799819.aspx
Post je objavljen 06.02.2015. u 18:07 sati.