"Nemoj se nikad raspravljati s idiotom, navući će te na svoju razinu i pobijedi iskustvom." - rekao je Oscar Wilde
Svatko ima neku svoju emotivnu ili traumatsku "rupu" koju hrani: netko pije, netko puši, netko se drogira, netko se previše seksa, netko previše jede, netko previše bulji u TV, kompjuter, netko previše šeta, netko nikako ne šeta, netko puno priča, netko stalno filozofira, netko puno vježba, netko stalno traži divljenje drugih i potvrdu sebe na nekim životnim aspektima, ali svatko od nas ima neku svoju emotivnu ili traumatsku "rupu" koju hrani.
Hraniti ''rupu ''znači:
1. nikad biti slobodan,
2. nikad biti neovisan,
3. i uvijek je tu ovisnost koja gospodari životom.
Osamljenost u duši kod ljudi stvori još veću potrebu za ispunjenjem sebe, svoje duše, svog života, prošla sam takva razdoblja u životu i prepoznala sam moju "rupu" koje dugo nisam bila svjesna i čim sam osvijestila to što mi nije dalo mir u životu, ta "rupa" je izgubila svoju snagu, više je nemam, ne traži dodatnu hranu i ne gospodari sa mnom.
Prepoznati svoju "rupu", ali htjeti je prepoznati i osvijetliti je - to je dobar put prema tome, da ta "rupa" zauvijek nestane iz života; najteže je misliti, da si u pravu, da nemaš tu svoju "rupu", nastojati i dalje ''uvjeriti'' sve oko sebe (a najviše sebe), da je sve ok, divno, krasno, ''prepuno ljubavi'' koje - u stvari - nema, osim na papiru.
Ne treba toliko dokazivati, da u nečijem životu postoji ljubav, ako ona stvarno postoji, jer ako ljubav postoji - ona će sama od sebe biti i dokazom života i svjedokom života, a ovako, lamentirati o ljubavi, a živjeti samo da bi se nahranila prazna "rupa", jalovo je, neplodno, teško i - vrlo vrlo dosadno!
Post je objavljen 19.09.2018. u 10:35 sati.