Dani ponekad postanu naporni i dugi, a izazovi života teški i iscrpljujući. Svakodnevnica je često zahtjevna i zamori nam dušu i tijelo. Tada moramo usporiti.
Nekad treba samo odspavati. San je izvrstan lijek i oslobađa od stresa. No, možemo li barem nakratko pobjeći od svega, prekrasno je imati kutak u koji se možemo zavući. Samo naš kutak iz kojeg nepremostive teškoće postaju rješive i lake.
Ako imate maleno mjesto srca svoga, rijedak ste sretnik svjestan svoje sreće. Mjesto moga srca je komadić raja u srednjoj Dalmaciji kojem se uvijek vraćam s najvećom radošću. To je topla uvala moga djetinjstva i uvala moga mira.
Zaton, najdraža uvala
Poznatim mirisima murtele i bora,
Žamorom djece na rivi, kraj mora,
Voćnim okusima ugaslog ljeta,
Poput najjačeg magneta
Vuče nas srce u uvalu našu...
Opet su pale sumorne kiše.
I opet se čini da jesen sve briše.
No, običan stručak suhog ružmarina
Vrati slike ljeta i okus crnog vina.
Zove nas srce u uvalu našu...
(2006.)