Marketing
Afera
2a /ona/
Znate što je čičak? To je korov. On se učvrsti tamo gdje raste, pa ga ne možeš samo počupati kao ostali korov. Njega moraš iskopati. Čičak je kao bol. Pokušavaš ju iskopati, a ona raste sve dublje i omotava se kao zmija oko srca, oko želudca. Ne da disati, ne da živjeti.
Oboje smo osjećali krivicu i u naletima ljutnje optuživali jedno drugo.
Ja njega – zašto ga je ostavio samoga u dvorištu.
On mene – jer sam tvrdila da je sve uredu i ne trebamo ići k liječniku.
Tugu smo utapali u seksu. Vodili smo ljubav svake sekunde. Kad bih upitala ja njega ili on mene: 'koji je ovo puta bilo', odgovorili bi, zamotani u svoju tugu svatko na svoj način, „deset tisućiti put“.
Voljeli smo se i pokušavali nastaviti živjeti, a ja sam odlučila piti tablete protiv trudnoće, jer me užasavala pomisao biti opet majka i opet izgubiti dijete. Luka je odluku prepustio meni. A u njegovoj šutnji osjećala sam da želi puno djece, jer smo se uvijek šalili da ćemo ih imati četvoro.
Stizalo je još jedno ljeto. A posao koji je bio zahtjevan i naporan, obuzimao mi je misli i koncentraciju, pa sam jutrima, nakon što bi popili kavu na velikoj terasi, sjela na svoj bicikl i jedva čekala uroniti u brojeve, ključeve, kufere…
Luka je cijeloga sebe dao u posao oko bakine kuće i pronalaženje novih ideja za zahtjevnu inozemnu klijentelu. Život nam se svodio na posao, seks i gledanje mora sa terase u večernjim satima.
Ljeti mi je bilo lakše nositi se s tugom, koja je kao drvo rasla u meni i zapinjala u grlu. Ako bih se slučajno nasmijala nečemu što nije vezano za profesionalni ljubazni osmijeh na poslu, lice bi mi se skamenilo, jer je smijeh bio skrnavljenje uspomene na mog malog dječaka.
Bio je petak. Nakon što sam sve završila i smjenu predala Marini, odlučila sam poći na kavu u restoran, koji se nalazio u krugu s bungalovima. Sunce se spremalo za počinak visoko iznad mora, a boje su mu bile kao rastopljeni karamel, preliven jagodama. I onda bi se samo otopio u more. Uvijek bih mobitelom lovila takve trenutke i uređivala sliku za Instagram.
Mahnula sam rukom konobaru da priđe, a pogled mi se susreo sa privlačnim muškarcem, koji je sa obitelji, sjedio za velikim stolom u kutu vrta restorana i dodirnuo me pogledom.
U trbuhu sam osjetila leptiriće i postidjela se tolike seksualne privlačnosti.
Bila sam vjerna Luki.
Post je objavljen 05.02.2015. u 19:30 sati.