Postoje trenuci u kojima razmišljam o stvarima iz daleke prošlosti, o nekim davnim grijesima koji me žele proganjati, ali ne uspijevaju, o neugodnim trenucima kad se taj isti neugodni osjećaj vraća i obuzima mi tijelo. Pitam se jesam li mogao drugačije, jesam li znao bolje i gdje bi sada bio da sam činio drugačije i bolje, bi li bio bolji i drugačiji. I onda jesu li trenuci proizvod nekog podsvjesnog nezadovoljstva u sadašnjosti pa mislimo da možda nekakvo mijenjanje prošlosti bi rezultiralo zadovoljstvom? Tko će znat i to nije ni bitno, na kraju krajeva, jer svaki novi trenutak može postati prilika za drugačiju zadovoljniju sadašnjost. Bitna je volja, a volja je u korijenu riječi voljeti, što možemo proširiti na ono da bismo bili zadovoljni moramo voljeti, a voljeti znači željeti drugome dobro bez obzira kako se osjećali.
Post je objavljen 04.02.2015. u 21:47 sati.