Ah, Island, moja tiha patnja. Zemlja koju bih tako voljela posjetiti. Zadnje što sam gledala u nekoj turističkoj agenciji je cijena od oko 6,000 kn za jednu osobu i sad se više ne sjećam za koliko dana (tjedan ili deset). Kako bilo, pozornosti vrijedna je vijest iz ove državice. Oni su bili u velikoj krizi, ali su se nekako uspjeli iščupati. Ono što je zanimljivo jest da je pod naletom krize zatvoren i posljednji McDonalds na Islandu i to 2009. godine (mada, vjerujem, glavni razlog nije bila samo kriza…). No, gle ti u Hrvatskoj, kriza već godinama traje, ali uvijek vidim najveću gužvu upravo u McDonaldsu. Uopće mi to nije jasno jer su obroci skupi, maleni, ne znaš šta ti sve umiješaju unutra, a konobari (je li to uopće pravi naziv za njih? Poslužitelji?) su kao roboti. Ali, pustimo to sad. Jedan je muškarac, Hjortur Smarason kupio zadnji meni u McDonaldsu kojeg nije imao namjeru prodati već ga zadržati kao suvenir pa dok traje – traje. I traje, i traje, i traje, i traje… mnogo dulje nego se itko mogao i nadati. Na kraju je McDonaldsov meni završio u islandskom Nacionalnom muzeju, a ovih dana je prebačen u Bus Hostel odakle se snima kamerom i znatiželjnici iz svih dijelova svijeta mogu pogledati kako sporo, jako sporo trune već godinama. Krumpirići i hamburger su bez plijesni od 2009. godine! Kako? Zašto? Baš sam ovih dana pročitala da McDonaldsov pomfri ima 19 sastojaka… pa, eto… dobar tek.
Post je objavljen 04.02.2015. u 14:44 sati.