Drugačiju presudu nisam očekivala. Moja često citirana pok. Teta Marta uvijek je govorila: Dobije rat onaj koji preživi. Godine koje sam proživjela uz tetu Martu i njene mudrosti, a i poslije njene smrti, dale su njenim izrekama za pravo.
Kad bismo izračunali tko je što dobio iza ovog zlog rata u vremenu raspada druge Jugoslavije i glupom bi bilo jasno da je Srbija na dobitku. U zemljama (Republika srpska), ljudstvu i vlastitoj svijesti. Oni su na neki način 'loši momci' kojima se svijet divi, a što je najvažnije i oni sami se dive samima sebi, jer 'loši momci' hoćeš nećeš u principu na filmu i literaturi imaju posebno mjesto. Bosanci su žrtve( jadna naznaka genocida za grozotu Srebrenice), a mi smo pizde. Hoćemo-nećemo. Kakit ću-pišit ću. Uvijek u sumnji sami između sebe i prema drugima. Drugi o nama između nas i izvan nas, govore o nama što ih volja i nikome ništa. I svi su pravu. Rat se odvijao unutar Hrvatske. Stradali su GRAĐANI HRVATSKE bez obzira kojem narodu pripadali. Platit ćemo reparacije onima čije smo kuće srušili i koji su nestali pravedni ili nepravedni u vihoru rata i nažalost ubijanja. Obnavljamo, bar se nadam, kuće i Hrvatima, da ne govorimo o neredu privatizacije i ostalih nedjelja u kojem su se najviše snašli pripadnici službi koji su znali više od nas, običnog puka Jugoslavije, samo se šuti o tome. Ne vjerujem da će to napraviti republika Srbija. Koliko shvaćam napala nas je Jugoslavija. Srbija s time nema veze.
A susjednoj Srbiji omogućit ćemo, jer se to od nas zahtjeva, a i mi sami to želimo što hitniji ulazak u Europsku uniju i garantiram vam da će se punio bolje snaći nego mi ovako svileni i nesposobni ( uzmite primjer manjka programa za pomoć u Eurima),u oklijevanju udarca šakom od stola ( a i što bismo postigli time).
Nema satisfakcije i nema katarze za Srbiju. Žao mi je što se nisam rodila kao Srpkinja. Bar bih u sebi nosila pobjedničku crtu i ne bih po svijetu hodala ispričavajući se sa spuštenim ušima.
Hrvatska je u svakom slučaju na gubitku bez obzira koliko mi bajali i pisali bajke i basne o tome kako sad ceo svet zna tko je agresor. Objesimo mi to mačku za rep.
Nema tu nikakvih posljedica za agresora i satisfakcije za žrtve.
Rat j dobio onaj koji je preživio, a posljedice rata kusat ćemo još dugo.
Bila mi je još jedna tema na pameti, a to je Ivan Vilibor Sinčić.
On se nikad ne smije. Sinoć sam gledala Piramidu. Ni njegova se djevojka ne smije.
Ne znam zašto, oprosti mi Bože, podsjetio me na Hitlera. I on je bio socijalist u mladim danima. Borio se za prosperitet malog čovjeka. Kasnije se postao nacional- socijalist. Njegova se, nesretna, Eva Braun smijala, ali ga svejedno nije promijenila. A, kakve su posljedice njegove ozbiljnosti, to svi znamo?
Nadam se da me zbog ove asocijacije neće izbaciti s Bloga, ako već onda radije zbog prve teme.
Ali, vi koji ga vodite(mislim na Blog) zapamtite riječi tete Odmak kao što sam ja zapamtila riječi tete Marte.
Nema mira među susjedima dok jedni i drugi ne prođemo katarzu, jer neće biti ni humanog ni nehumanog preseljenja naroda.
Pamet u glavu!
Živjet nam je u susjedstvu. Jedni do drugih . A mržnja i razmišljanje: neka susjedu krepa krava je još na nezavidnoj visini.
Post je objavljen 04.02.2015. u 11:49 sati.