ili: "Kako i zašto sam sa DSLR-a prešao na mirrorless"
U svojih 10-ak godina aktivnog bavljenja fotografijom, za sva svoja snimanja uglavnom sam koristio SLR fotoaparate, kako one na film, tako i digitalne. Međutim, prije nekoliko dana, nakon dugog premišljanja, analiziranja i planiranja, nabavih jedan "mirrorless" fotoaparat.
Prva stvar koja bi se možda nekome mogla učiniti čudnim jest zašto sa DSLR-a ("profesionalnog" aparata) prelazim na mirrorless; zašto idem "s konja na magarca". Za to postoje neki razlozi.
Kako se uglavnom bavim uličnom i dokumentarnom fotografijom, koristeći DSLR aparate često sam se imao priliku suočavati sa određenim problemima. Prvenstveno već zbog same činjenice što su DSLR aparati zbog svoje veličine jako uočljivi. Naime, zbog uobičajenih pretpostavki i stereotipa, dobar dio domaćih ljudi gotovo svakoga sa DSLR aparatom doživljava ili kao "novinara" ili kao "paparazza" ili kao nekakvu "opasnost za bića, stvari i pojave", tako da to sve skupa znalo povremeno izazivati iritantne i neugodne situacije. S druge strane, na male fotoaparate (i mobitele s kamerama) se malo tko obazire.
S obzirom na to da su mirrorless aparati nešto između kompakta i DSLR-a (veličina kompakta, a mogućnosti i performanse gotovo kao DSLR, uklučujći i izmjenjive objektive), nekako su se nametnuli kao logična alternativa za otklanjanje gore navedenih problema.
Još jedna stvar također vezana za veličinu aparata - razlika je nositi cijeli dan oko vrata DSLR aparat koji teži kilogram ili čak i više (ovisno o montiranom objektivu), koji se nakon nekoliko sati nošenja čini kao da teži tonu, u odnosu na kakvih 300-tinjak grama težak mirrorless.
Na kraju, da ne bi bilo zabune, to ne znači da će DSLR aparat koji sam do sada koristio biti "škartiran". On će i dalje služiti za neka zahtjevnija snimanja, ili povremene ulično i dokumentarno snimanje kad me uhvati nostalgija...
Post je objavljen 03.02.2015. u 23:05 sati.