Danas nastavljam hvalospjeve SF-serijalu koji sam konačno nastavila čitati, riječ je, dakako, o dugovječnom i obimnom djelu autorice Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu, neobičnom galaktičkom putniku, admiralu plaćeničke vojske i istovremeno pripadniku plemićke kaste na rodnom planetu Barrayaru. Miles se ističe svojim niskim rastom i sklonosti ozljedama, te definitivno načinu razmišljanja, koji ga je mnogi put uveo i u nevolje.
„Pamćenje“
Jedan od primjera loše procjene kakve znaju krasiti postupke Milesa Vorkosigana događa se upravo na početku romana „Pamćenje“ – jedna besramno plasirana laž koštala ga je vojne karijere u Carskoj sigurnosti, pa je upravo od osobe koja ga je najviše tolerirala i istovremeno najviše kritizirala, Simona Illyana, zapovjednika Car-Siga, dobio otpust, službeno iz zdravstvenih razloga. Ubrzo, Miles se počinje povlačiti po obiteljskoj kući u glavnom barrayarskom gradu (njegovi su roditelji preuzeli vođenje teraformacijskog projekta na planetu Sergyaru, pa je Miles na Barrayaru, osim sveprisutnog bratića Ivana i njegove majke, posve sam); unatoč tome, kad se ispostavi da njegov bivši nadređeni, Simon Illyan ima zdravstvenih problema koji prijete čak i njegovom poslovično savršenom mentalnom zdravlju, Miles mu pruža utočište u svom domu, pa čak i angažira cara Gregora da ga imenuje privremenim Carskim revizorom (funkcija koja utjelovljuje Carev glas, ima neograničene inkvizitorne ovlasti po nalogu cara) da bi otkrio kako je došlo do Simonove duševne bolesti.
Mislim da je ovo najduhovitiji roman u serijalu, unatoč tome što govori o nečemu što predstavlja uobičajeno mučnu temu i nešto čega se mnogi potajno bojimo, a to je gubitak duševnog zdravlja. Posve zadovoljavajuće čitateljsko iskustvo.
„Komarr“
Ukratko, ovo je zgoda o Milesu Vorkosiganu na njegovom drugom zadatku u svojstvu Carskog revizora, u pratnji drugog revizora, profesora Vorthysa. Naime, na planetu Komarr, koji je pod barrayarskom vlašću, dogodila se nezgoda sa solettom, uređajem koji omogućuje teraformaciju tog planeta koji je unatoč dugoj povijesti privođenja svrsi, još uvijek nesiguran za život za ljudi, osim pod kupolama. Miles, zajedno s profesorom Vorthysom, odsjeda kod njegove nećakinje, Ekaterine Vorsoisson i njezinog supruga Tiena. Kako je profesor Vorthys inženjer, a Tien Vorsoisson voditelj odjela teraformacijskog projekta na planetu Komarr, Milesu naizgled preostaje samo promatrati, i primati povremene uvijene uvrede Komarrana na račun svog oca, koji je na tom planetu ostao upamćen kao Komarrski koljač. Međutim, nakon što se u jednom času, tragedijom koja je pogodila obitelj Vorsoisson, otkrije da iza uništenja solette stoji zavjera nepoznatih razmjera, Miles se još jednom nađe u središtu naizgled nepovezanih, ali ozbiljnih događanja koji mogu uništiti stabilnost barrayarsko-komarrskih odnosa. Nije naodmet primijetiti da se usput do ušiju zaljubljuje.
I dalje se veselim nastavcima, primjećujem da me nakon ova četiri, očekuje još tri romana do kraja serijala, pa ćete uskoro sigurno čuti nešto i o „Građanskoj dužnosti“, „Zimoslavnim darovima“ i „Diplomatskom imunitetu“.
Post je objavljen 04.02.2015. u 21:12 sati.