Sjetiš me se nekad???
Četiri kratke riječi razvlače se u Beskraj.
Kao i moje sjećanje na tebe.
Srećem te slučajno, u licima stranaca.
Tvoje sjetne oči. Tvoj iskrivljen smiješak.
U prolazu. Stajem na trenutak.
A onda ubrzavam korak.
Srce divlje lupa, bježim od uspomena.
Skrivam se u zavjesu dima.
Tu me ne možeš naći.
Vidiš, prekršili smo obećanja.
Obećao si da ćeš uvijek biti uz mene.
A ja sam one davne noći obećala
Da od mene više nećeš čuti ni riječ.
Svejedno, četiri kratke riječi šapću
(Usmjerene tebi): Sjetiš me se nekad???
Voljela bih da te više ne volim.
Voljela bih da te mogu zamijeniti
Nekim drugim očima i nekim drugim smiješkom.
Nekim drugim koji će kršiti obećanja.
Njemu bi možda i mogla oprostiti,
Ali tebi ne mogu. Iskreno.
Pa makar me proganjao do Vječnosti.
Ali nećeš... Jednom će mi odgovoriti jeka.
Nasmiješit ću se i krenuti dalje.
Shvatit ću da sam odgovor oduvijek znala.
Mimoići ću sjećanje na tebe, sasvim mirno.
Zakoračiti u dan okupan suncem.
I tad ćeš znati da si me zauvijek izgubio.
Post je objavljen 01.02.2015. u 21:22 sati.