Sa dvanaest godina proveo sam nekoliko tjedana u Bagdadu.
Jedno od najintenzivnijih sjećanja mi je
kako je sve, kako su ulice mirisale na začine i
hranu, na pržene đakonije od koje teku sline,
ali najviše začine.
Ne preobuhvatno i zasićeno kao u ovovremenim specijaliziranim trgovinicama, nego
s mjerom,
na jedan ili dva začina,
ali tako egzotična i fina, da mi se
od njih vrtilo od ushićenja u glavi.
Katkad, kad sam u nekom stranom gradu,
uletim u neki slični oblak - ako prođem možda pored nekog arapskog restorana ili neeuropske trgovinice.
Volim tu evokaciju.
To je jedno ugodno sjećanje,
gotovo san.
***
Nedjelja je siva, hladna i po njoj stalno nešto pada.
Vikend sam proveo njime gotovo neokrznut: brzo, u magnovenju.
***
Sve je bolje,
ukusnije i vizualno privlačnije,
kada je u staklenoj boci.
Post je objavljen 01.02.2015. u 15:34 sati.