Marketing
Sve te moje Genove
Nedjeljom ujutro obično Jin i ja šetamo sami u zaspalom naselju, produžimo šetnju barem dvostruko jer nema drugih šetača smetača niti žene vire kroz zavjese ne bi li psa ulovile pri obavljanju nužde. Jako često pri tim prozaičnim šetnjama se sjetim Nietzscheovih samotnih šetnji iznad Genove, te Mannovih sanatorija, pa mi se nakon bolesti fino nadoveže njegova uloga reprezentanta njemačkog naroda suprotstavljenog Hitlerovom stadu. Talijanka Rita koju sam upoznao za vrijeme studijskog boravka u DDR-u mi se svojevremeno javila razglednicom Genove na kojoj se jako dobro vidi i prekrasna okolica, tako da mi je te šetnje i lakše vizualizirati.
Odluka da ne predajem diplomski rad ("Trag Nietzscheovih uticaja u dnevnicima Thomasa Manna"- fali od kad do kad, zaboravio sam) dok ne istražim svu literaturu i ne budem zadovoljan, iako su roditelji željeli da konačno eto diplomiram, bila mi je jedna od boljih odluka, do tad sam sav taj dosadni studij u kojem sam se najviše mučio s latinskim i poviješću indoeuropskih jezika traljavo odrađivao bez volje ikakvog učenja i zapamćivanja. Više sam naučio o intelektualnom razvoju Ive Lole Ribara, koji je dobro poznavao Nietzscheovo djelo, pišući diplomski rad u kojem je ILR inače bio praktično nebitan, nego o Nibelunzima kojima smo se morali dugo baviti.
Meni su i inače zanimljive te za širi puk nebitne stvari, razmišljao sam tako šetajući kako argumentirati kritiku grčkog premijera jer mu u kabinetu nema žena, iznio sam je jučer na mail listi progresivne platforme i kako rušiti odgovore tipa da je i pozitivna diskriminacija diskriminacija, te da prvo rješavati ekonomiju pa onda građanska prava i ostale sekundarne stvari.
Nakon šetnje obavljam nabavu, a Jin za svaki slučaj netko vrijeme štiti moj dio postelje.
Post je objavljen 01.02.2015. u 14:20 sati.