Kažu da bitne su dobre namjere.
Neovisno o rezultatu. Propustu. Zaboravu. Kašnjenju. Nečinjenju.
Nekako mi ta izjava nikada nije "legla".
Uvijek sam sumnjičava u pogledu dobrih namjera koje ostaju na namjerama.
Bez djela. S isprikama. Pa čak i s valjanim razlogom za neostvarenje.
Posipam se pepelom. Ponekad, više ja, nego drugi.
Jučer sam propustila, nisam napravila ono o čemu sam razmišljala danima prije.
Slagala u glavi osjećaje, koncept, misao, poruku, riječi.
Dani mi postaju prekratki.
Zato su noći duge.
Sretan ti rođendan kćeri moja prva.
Zbog tebe razumijem muški ponos
kada dobiju sina.
Za tebe vjerujem da svoja si
od početka.
U tebi su utkane mudrosti
generacija prije.
Ti nosiš nasljeđe kao dar.
Ti si moja Sunčica.
Moje bademasto smeđe-zeleno oko
sa puno sitnih sunčanih svijetlih točkica.
Od početka trajanja
zauvijek moja
i ja zauvijek
zapisana u tebi.
Tvoja mama.
Post je objavljen 31.01.2015. u 04:52 sati.