U principu većina onih koji me poznaje znaju da nemam svoje mišljenje niočemu, i to je bolje od onih koji znaju da sam protiv njih, ako mi je netko glup ili samo antipatičan to ne znači da mi se lako natjerati razmišljati o njemu, odvratne stvari uvijek odgađam, ne mogu si pomoći, nešto kao plan građanskog odgoja koji je trebao biti danas napravljen, a stalno ga u praksi neplanirano odrađujem. Zanimljivo kad sam predao zahtjev za primanje u tu svoju Platformu, jedan od trojice potrebnih garanata, njemački student koji je dvije večeri ukupno bio u mom širem društvu me u jednoj rečenici okarakterizirao na osnovu par rečenica, oke i Nijemcima sam trebao objasniti korelaciju deklariranog feminizma i fotki teta na blogu, al to je logično, blog je na hrvatskom, a oni ne znaju jezik, te fotke mogu zavesti. U zemlji u kojoj nitko nikog ionako ne sluša nek ostane da nemam svoje mišljenje niočemu, dok jednom djelovanje u skladu s takvim mišljenjem nekog ne zaboli.
Krenuo sam obrisati post i staviti neki 5-7-5 pjesmuljak, obično tako nešto napišem kad mi ne ide postanje, zabavno mi tako nabiti misao koju ionako nemam. Neki dan sam na Korzu sreo bivšu učenicu koja mi je rekla da ne objavljuje više poeziju na blogu jer se krade, prva mi je asocijacija bila, kome se to poezija isplati.
Hranu smo naručili danas dostavom, ne vrijedi štediti kad nas svakodnevno pokušavaju dokrajčiti, možda će sutra uspjeti.
Zemlja
Ratar ište tlo
neskladno raskrečeno
kopa kulturu.
Birokracija
Puknut će ptica
letom zaustavljena
vriskovi crva.
Presuda
Kaznimo te pse
lajanje nam boji noć
ne lažimo se.
Trenutak
teške statue
živjeti od balona
prati vrijeme
Težina
rakija ćuti
zastoj našeg razvitka
užas trenutka