Kad Suton poželi sresti Zoru, ljudi potrošenog pamćenja ne znaju mi pokazati put, pitala sam danas ljude na trgu ptica, gdje se ljube Suton i Zora i u ritmu neizrečenih pitanja odlelujala dalje.
Davna vremenska prašina me vodila, dok sam za njom hodala između tezgi gdje se nudilo svašta: umovi, mržnja, voće, ‘ljubav’, tuga, paprika, sreća, paradajz, radost, grožđe, zavist, strah, lubenice, sram, neugoda, nelagoda, poniženje, ponos.
Iz zlatne tišine, iz te nijeme buke, ugledah dvoje traženih, Sutona i Zoru, ugledah ih u mojim mislima, poželjeh staviti pred svoja vrata znak dubine, da ljudi prepoznaju kome dolaze, ali ništa se nije dogodilo.
Inspiracija se zavukla u kut, šuti i gleda me čudnim očima, pokazala mi je zrcalo, a ja sam opet iz srca lomila najoštriji komad leda i u pijesku počela pisati tvoje ime, tama se polako penjala uz zid do mog balkona kao zmija skliznula u sobu i zauzela svoje mjesto pored inspiracije.
Bojim se da ću se probuditi jednog jutra, sjetiti se sna u bijelom i u novinama pročitati tvoje ime, to će biti trenutak kad će Suton poljubiti Zoru, sjediniti se sa njom i odnijeti tvoju dušu.
Iza mirnog čela nemirne misli, jer a ''najtamnije i najbolnije je pred svitanje'', davno je napisao Soltec.
ISBN 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
31.1.1993. je otišla tiho u zoru, moja najbolja prijateljica Slavica, moja mama