Marketing
Algoritmima do sreće
"Srednja škola je bila doba za naći ribu. Istina, neiskusnu u toj mjeri u kojoj smo svi bili, ali veze su se samo nizale ako si to htio. Bilo je uvijek onih koje nekakve dublje veze nisu ni zanimale. Ti su imali tzv. one night standove, ali dakako, nije onda bilo koitusa. To se onda zvalo 'barenje', ne znam kako to oni danas zovu. Čovječe, mogao sam naći curu svaki dan ako sam htio. Smetala mi je ona od jučer pa bi onda to potrajalo uvijek malo duže. Čisto ono da se spusti prašina pa da me ne mogu optužiti da sam ženskar. Zezam se samo! Zvali su me ionako svakako. Nije me bilo briga." - anonimno
Već me jedno duže vrijeme zanima tema online datinga, odnosno servisa koji omogućuju online pretraživanje partnera. Po prikupljenim podacima ispada da je korištenje online dating servisa sve vjerojatnije što brojka koja mjeri vaše godine raste. Pretraživajući preko accounta od prijatelja jednu hrvatsku online dating mrežu, shvatio sam da su muškarci većinom stariji i brojčano ih je više. Djevojaka ima svakakvih i ako slike ne lažu, neke od njih su prilično zgodne. Nažalost, vjerojatnost da vam takve odgovore su male ili samo moj prijatelj nema sreće. Ti online dating servisi su svojevrsne društvene mreže, ali se nekako pretpostavlja da ljudi koji tamo naprave account, traže vezu ili barem nekakvu vrstu petljanja sa osobama preferiranog spola. Uobičajeno je facebook smatrati the društvenom mrežom, ali on nije isključivo dating site. Facebook je ogroman, najčešće, noćni klub u kojeg je zalutao veliki broj ljudi. Ipak, nikad ne znaš s ljudima na koje naiđeš u tom klubu. Tko bi znao koji su tim ljudima motivi ("Koliko ljudi, toliko ćudi")? Neki su samo u prolazu, a nekako mi se realno čini zaključiti da dosta ljudi facebook koristi kao neku vrstu starog albuma za slike, ali tu nisu slike samo mrtvi digitalni zapisi nego se slike pomiču i govore nekad i o svom sadašnjem životu. Facebook je društvena mreža koja okuplja najviše korisnika i pitati danas nekog ima li facebook je kao pitati ima li mobitel; odgovor je najvjerojatnije pristojno da. Koristi se za poslovne dogovore, razno razne sastanke, a tu su i školske i studentske obaveze koje su olakšane brzim posjedovanjem informacija. Prošlo je vrijeme kad smo tražili random ljude na facebooku i pokušavali započeti razgovor s nekom curom koja je bila zgodna na slici. Ili nije prošlo?
Danas postoje različite aplikacije koje rade na principu HOT or NOT. Stvar je vrlo jednostavna: dobite na zaslonu svog računala ili mobitela sliku neke osobe i morate odabrati HOT ili NOT. To je svojevrsno lajkanje, a osoba koju ste označili kao HOT može to vidjeti. Korisnika ima toliko da možete provesti cijeli dan tražeći lijepe cure. No, mene u biti takve aplikacije ili dating stranice ne zanimaju. Princip njihovog rada je stvarno jednostavan, ali njihov problem je očit. Takve aplikacije su kao noćni klubovi u koje zalazimo i tražimo potencijalne partnere. Dođem na plesni podij s đus vodkom u čaši i skeniram situaciju. Vidim neke zgodne cure. Odabirem jednu od njih i dolazim kao neka vrsta predatora, ali onog koji se ne skriva od žrtve. Pijani predator čije namjere su vidljive u njegovom svakom koraku. Okej, zgodna si kao sam vrag, ali što ja znam o tebi? Možda ne voliš SF literaturu, a ako svira Severina, šanse za moju ljubiteljicu SF-a iz snova opadaju sa svakom sekundom više koju provedem na tom mjestu. Možda sam otišao na krivo mjesto, ali uopće u tome nije ni poanta. Stvar je u tome da su aplikacije na principu HOT or NOT kao površan interes za nekog samo na temelju izgleda. Nekima je to dovoljno i istina je! Dovoljno je za one night stand. Ali kad sutra saznaješ da ona voli tofu, a ti jedeš fini biftek... e tu nastaje neka vrsta problema.
Drugi veliki problem, koji se općenito tiče izlazaka pa ga navodim odmah sada, je činjenica da još uvijek možemo biti samo na jednom mjestu u određeno vrijeme. Što se dogodi ako smo moja perfect match djevojka i ja u noćnom klubu, ali ne u istom? Još jedan razlog zašto svi koriste facebook, oni koji vole takvo što, ali i oni koji ne preferiraju takve alijenirajuće tehnološke stvari. Bio bi lud onaj koji bi uporno upisivao nečije ime u tražilicu, a servis bi ili izbacivao krive osobe istih imena ili bi izbacio: no results found. Zato je bilo na neki način nužno da na kraju prevlada jedna društvena mreža. Myspace je bio obećavao, ali onda je došla platforma od bivšeg studenta s Harvarda i danas je sve jasno. Lik okreće lovu kao lud, a mi imamo tu privilegiju da nađemo one koje tražimo jer svi koristimo isti, pobjednički servis. Ja neću reći da bi na kraju trebao postojati i samo jedan dating servis, ali to nije teško zamislivo. Pričao sam s jednim drugim prijateljem koji ima nekog iskustva s online datingom i zajedno smo zamišljali nekakav kompjutorski sistem u budućnosti koji bi imao imena svih ljudi ispisana i pohranjena. Već sam prije, puno mlađi (pisao sam zapravo puno postova o facebooku, ali i općenito o virtualnom prostoru koji se sve više otvara s razvijanjem tehnologije), govorio pomalo nadobudno o facebooku kao mobitelu koji u svom imeniku ima sve brojeve ovog svijeta. Onda sam to koristio u jednom drugačijem kontekstu, ali nije ni bitno. Dakle, svi ljudi bi imali dating profile i mogao bi se, teoretski samo, bilo kome javiti. Zar to nije u isto vrijeme i krasno i zastrašujuće?
Naš interes za dating servis bi trebao biti čisto praktičan. Radi se samo o povećavanju matematičke vjerojatnosti za pronalazak partnera koji bi nam odgovarao. Postojanje matchmaking algoritama je stvar koja očito funkcionira. Pažnju bi nam trebali zaokupiti servisi koji postavljaju određena pitanja na koja mi odgovaramo i prema tome sistem "računa" našu kompatibilnost s nekom drugom osobom. Ne znam kako se to drugim ljudima čini, ali mene to prilično fascinira. Koliko se samo vremena može na taj način uštedjeti. Vjerujem da bi naše bake poludjele da čuju za ovakve načine pronalaženja partnera i ovakve načine razmišljanja, ali nećemo svi svoje partnere upoznati u fabriki dok nam kosa vijori na ventilacijskom zraku, a mi odrađujemo smjenu na najnovijem šivačem stroju iz Njemačke koje je tvornica kupila. Da, to su lijepe priče za pričati unucima, ali nemamo više ni fabrike, a ni šivače strojeve. Zadnje gdje se upoznaju djevojke danas su hodnici fakulteta, a nakon toga i za vrijeme trajanja toga već počinju dolaziti računi za koje treba netko zaraditi novce. Mnogo ljudi provodi večeri uz kompjutor. Neki igraju igrice, a drugi su već saznali da za prvi kontakt ne trebaju uopće izaći iz stana. Prilično primamljiva ideja ako se mene pita. I nije to zato jer sam asocijalan. Svi ljudi koji imaju neki cilj i ideje nemaju vremena da odlaze svaki petak ili subotu van upoznavati nove ljude. Najčešće se to sve svede na teror većine pa se svi odjednom nađu u situaciji u kojoj moraju ići u cajka klubove da bi upoznali nekakve nove cure ili dečke. A što je s onima koji su doma i čitaju knjigu? Možda su nekim ludim slučajem i one na nekom od dating servisa! O tome ja pričam. No, da ne bi ispalo da su pogodnosti dating servisa samo za šmokljane koji čitaju stripove i oblače se za maškare u likove iz LOTR-a, treba se samo posjetiti neki dating servis. Sam ne posjedujem account, ali uskoro ću možda morati u svrhe istraživanja. Naravno, nije za odbaciti pomisao na to da bi se neka cura stvarno mogla i naći online. Koliko sam vidio preko accounta od svog prijatelja, na spomenutom hrvatskom dating servisu su stariji muškarci, najčešće slikani na motoru ili uz neko drugo vozilo. Ništa ne sugeriram, ali to su očito ljudi koji ne znaju nabrojati sve marvelove junake i ne znaju što znači DPS! To su ozbiljni ljudi koji misle da bi im online dating mogao pomoi u pronalaženju partnera. Smatram predrasudama dosta česta mišljenja o tome kako online dating servise koriste samo očajni ljudi koji uživo nisu sposobni nikog naći. Moguće je da ima takvih, ali moguće je da ima svakakvih. Stvar je, opet, samo u povećavanju matematičke vjerojatnosti. Možda neki ljudi nemaju sreće, a ja se kladim da bi netko tko bi išao svaki mjesec u drugi kafić, možda uspio imati toliko nesreće da uvijek promaši nekog za sebe.
Trebalo bi i dalje izlaziti van i socijalizirati se uživo. Nitko ne kaže da ljudi koji komuniciraju samo online nemaju nekih problema. Poanta je samo u tome da čovjek uz sve to može povećati šanse za uspjeh, a i uštediti mnogo vremena. Trebala je ovo biti velebnija informacija, ali vezano uz temu, najdublja i najozbiljnija veza u kojoj sam ja bio je počela online. Blog.hr nije dating servis, ali je poslužio kao ideološka osnova da ja nađem osobu s kojom sam kompatibilan. Blog.hr nema nikakvu tražilicu po sličnosti postova, ali to bi bilo i glupo zapravo. Zato je ona ostvarena ideja, s pitanjima na koja se daju odgovori i onda se to preračunava i matchmakea, toliko genijalna. Zašto ne bi dali računalima da računaju za nas? To je možda tema za neki drugi post, ali nekako predosjećam da su ovakve računice naša budućnost. Ovakvoj računici ipak pružamo malo veći otpor jer se one tiču intimnih, gotovo svetih stvari. Još uvijek te ljudi čudno pogledaju kad kažeš da si našao partnera online. Vjerojatno je pitanje samo vremena kad će to postati uobičajenije. Možda će naša djeca ismijavati ideju da smo nekog upoznali u RL-u (real lifeu).
Ja: Upoznao sam tvoju baku pred jednim noćnim klubom u kojem smo imali gažu. Stvarno smo rasturili te noći...
Unuk: Noćni Klub? To je neka izumrla društvena mreža?
Ja: Ne sinko! Pravi noćni klub u kojem su se održavale svirke. RL noćni klub.
Unuk: Čekaj... upoznao si baku na cesti?
Post je objavljen 28.01.2015. u 23:28 sati.