Nakon mnogo godina želje i čekanja, nakon dugih mjeseci štednje i prikupljanja žireva,
sinoć sam konačno
konačno dobio u ruke svoje novo računalo a ono računa,
oh, kako samo računa!
računa bolje od bilo kojeg, pa i carskog abakusa!
Obična crna kutija, ni po čemu posebna,
no
njezina tišina govori više od riječi
Računač šuti,
nijem kao stoik,
dok po njem ganjam i po dvije filmske projekcije odjednom,
ubrzavajući i s divljenjem promatrajući kako se ništa katastrofalno ne događa!
Odsada znači, moći ću gledati i po više filmova odjednom,
po četiri-pet epizoda odjednom,
na ubrzano, radi ekonomizacije vremena, radi omniscijencije,
poput kakvog umno poremećenog,
nižeg boga!
***
Sad ću moći dizati i najteža softverska rješenja, i najblještavije igre, od onih koje su
vjernije od stvarnosti!
One koje su toliko vjerne, da smrtnici čije živote kosim ne bih li zadovoljio zadanu mi misiju,
imaju svoje sitne vrline i mane, plaćaju račune za grijanje,
vole ili pomalo zlostavljaju svoje obitelji,
a njihovi sinovi pubescenti koliko jutros dobili su prve bubuljice na licu i zbog toga su strašno nesretni!