Marketing
Tko visoko leti...
Piše: Ines Brežnjak
Nedavno sam se na jednom meču susrela s dosada najvećim bezobrazlukom i prepotentnošću ikada viđenima kod jednog igrača. Idući sam cijeli dan razmišljala o ponašanju dotične osobe te sam shvatila da na žalost svekolike nacije – to nije jedini takav primjer. Na opću katastrofu po ovaj sport, takvih ima jako puno po cijeloj Hrvatskoj.
Pikado je spoj mirne ruke, hladne glave, spoj preciznosti i koncentracije. Pikado je sport u kojem sam susrela i upoznala zaista puno ljudi različitih karaktera i još različitijih osobnosti – 100 ljudi, 100 čudi. I sve sam ih prihvatila. Neki su mi draži, neki malo manje draži. No ono što zaista ne mogu prožvakati kao osoba je prepotentnost koja čući u nekim igračima i igračicama te njihovo „skromno“ mišljenje da su oni bogovi ovog sporta – nedodirljivi igrači svjetske klase, igrači s pedigreom koji nikada neće pasti s tog trona na koji su se postavili sami ili pak na koji ih je postavio netko njima blizak...
Osobno nikada nisam bila neki strašno dobar igrač pikada, pa ako sada mislite da ovo pišem jer me puca ljubomora što ne mogu igrati tako dobro kao neki – gadno se varate. Ja sam u pikadu pronašla puno drugih divnih stvari zbog kojih volim ovaj sport. Druženje, zabava, dobar provod, ljudi s kojima se družim i van pikada, pisanje, zajednički treninzi na kojima se smijemo i veselimo zajedno...to je draž mojeg pikada i to je ono zbog čega ja pikado osobno najviše volim. No kao čovjek, kao ljudsko biće s osjećajima, kao jedno možda preemotivno stvorenje osjetljivo na međuljudske odnose, spoznala sam da me prepotentnost i umišljenost pojedinaca baca u depresiju te se pitam: A gdje je nestao čovjek ispod tog igrača?
U jednom trenutku, ljude kao da opčini ta njihova dobra igra te postaju...paa, ajmo se ovako izraziti: nepodnošljivi za društvo. Ona skromnost i jednostavnost koja ih je krasila ranije u jednom se trenutku pretvore u najgore moguće ljudske osobine. Ljudi postaju nepodnošljivi, a sve na račun svoje dobre igre. Ja, ja i samo ja. Ja sa ovo, ja sam ono. Ma frende moj, ti si za mene jedna obična NULA. Ti si nula jer su ti manire ravne nuli, jer su ti najosnovnije ljudske osobine ravne nuli i jer si toliko umišljen/a da ja s tobom ne mogu ući u najosnovniju komunikaciju tipa: kako muž/žena, kako djeca, posao i sl. Ako ja s tobom ne mogu pričati o vremenskoj prognozi jer imam osjećaj da kad pričamo o tome i vrijeme je kod tebe bolje jer si ti superiorna osoba koja svojom jakom igrom može otkloniti oblake s neba i dozvati Sunce...onda nas dvoje nemamo o čemu pričati.
U životu sam puno surađivala i radila sa sportašima. Vrhunskim i priznatim sportašima. Ljetos sam upoznala svjetskog prvaka u kickboxu. Dečko je iz Makedonije. E vidiš prijatelju...u takve bi osobe ljudi trebali gledati ko u Boga, ali to nije bilo potrebno jer je on bio toliko normalan i jednostavan da je to bilo nevjerojatno. Divila sam mu se od prve do zadnje sekunde samo zbog toga jer unatoč svoj svojoj slavi u njemu još uvijek vidiš čovjeka koji je bio prije nego što je postao prvak svijeta. Jednostavan, skroman, dobar.
Na račun takvih spoznaja i na račun svih onih normalnih ljudi iz pikada žao mi je što danas po prvoj, drugoj pa i trećoj županijskoj ligi viđam ljude koji se ponašaju kao da su Boga za bradu uhvatili, a njihovi klubovi ne da se neće plasirati na državno, nego nemaju apsolutno nikakve šanse za plasman na državno. Žao mi je što to viđam i kod žena.
Da smo u nekoj dalekoj budućnosti pa da postoji umjetna inteligencija i rasa ljudi koja je superiorna našoj, ne bih valjda rekla ništa. Ali, mi smo u 2015. godini i svi smo mi ljudi s istim ili sličnim problemima koji nas muče u životu. Jednaki smo, isti pred Bogom, ljudima i zakonom pa sukladno tome kategorički odbijam bilo kakvo uzvisivanje u nebesa ili pak uzvisivanje iznad mene osobno (ili bilo koga drugoga) samo zato je ti igraš pikado bolje nego ja. Pa što onda ako ti bolje igraš? Jel bih ti ja na račun toga trebala govoriti sa VI i diviti se tvojoj vještini bacanja strelica? Ne bih, neću i ne želim jer to nije zakonom propisano, a i da je – prekršila bih taj zakon. Da bi bio veliki igrač, prvo moraš biti čovjek. NORMALAN čovjek. A ja to kod tebe ne vidim...to da si čovjek.
Tko visoko leti, nisko pada. Bez obzira na top formu i vrhunski pikado, uvijek dva puta razmislite prije nego što vaš ogroman ego iskoči iz vas. Jer...uvijek se može dogoditi loš dan i kad-tad će vam doći netko nepoznat, netko za koga nitko još ne zna i skinuti vas sa trona. Ali ne onako lijepo, fino i pristojno....Taj netko će vas gurnuti, a vi ćete se strmoglaviti kao s vrha planine i jako nisko pasti...toliko nisko da za vas više dugo nitko neće čuti.
Nemojte nikada nikog podcjenjivati i misliti da je manje vrijedan jer je lošiji od vas u pikadu. Pikado je samo jedna stavka u našim životima i svi mi kraj pikada imamo svojih drugih poslova u kojima smo dobri, jako dobri ili pak vrhunski dobri. I nemojte nikada podcjenjivati nekoga jer vas u skoroj budućnosti taj netko može pobjediti i tim vas činom poniziti pred svima. Ne da će se taj netko tada uzdignuti nad vama, ali gorak osjećaj poniženja biti će itekako vidljiv na vašem licu.
Vremena su takva. Ljudi se kvare i slava im udara u glavu brzinom munje. Ali shvatite: nitko vas ne voli takve. Nitko vas ne voli prepotentne i uzvišene, nitko vas ne voli superiorne jer bez obzira na vašu dobru igru niste iznad nas običnih smrtnika koji nismo toliko dobri u pikadu. Niste iznad nas i niste iznad nikoga.
Do idućeg 'problema' u pikadu koji me bude bolio u duši i bockao po srcu šaljem vam svima puse i zagrljaje...i vidimo se negdje na crti! 
Post je objavljen 28.01.2015. u 16:46 sati.