Sjećam se da si plakala kad je danmog polaska došao,
obećala si da ćeš me čekati i ja sam sa osmjehom pošao.
Vrijeme je sporo teklo i rat je dugo trajao,al znao sam
da ćeš me čekati zato sam i do kraja izdržao.
Došao je kraj rata i ja sam se vratio,da se sve
promjenilo još nisam shvatio.
Ne,nisi me čekala...tvoj muž je kažu bogat i lijep,
a ja sam se iz rata vratio bez jedne ruke i potpuno slijep.
Svakoga dana na uglu ulice tvoje prosim,
sa kapom u ruci,a ti i ne slutiš tko sam.....
Već poznajem glas tvoga sina i hrapav hod malih nogu...
Kad prođeš pokraj mene pred tobom krijem svoj lik,
dok krijem suze od tebe da ugušim očajan krik.
I uvijek kada si prošla,uvijek si mi nešto dala,
a ja ni jednom da skupim hrabrosti i kažem ti "hvala".
I godine tako prođoše,na uglu i dalje prosim,
sam sa svojom kapom koju još uvijek nosim.
Danas se sjećam tvojih suza kad je dan mog polaska došao...
obećala si da ćeš me čekati i ja sam sa osmjehom pošao....
Post je objavljen 28.01.2015. u 10:02 sati.