Meditacija uz pomoć umjetničkog djela
Slika u stanu, u sobi, u hodniku, koju ste davno nekad kupili ili naslijedili, može poslužiti za meditaciju. Poželjnoje da je slika koloristički dobro koncipirana, da su zastupljene sve boje spektra. Od cne preko crvene narandžaste, žute, zelene, plave, indigo, Ijubičaste - do bijele sa svim nijansama. Slika može biti zastupljena i sa manje boja, koje su za tu osobu osnovne ili nedostajuće boje blokiranih čakri te osobe.
Važno je da ona za vas nešto znači, da mam nešto predstavlja: zacrtani cilj u životu, neostvarenu želju. Ona može biti i sjećanje na prošlost, na mladost, djetinjstvo za koje ste neraskidivo vezani. Na toj slici morate pronaći svoje utočište, mjesto gdje se osjećate potpuno sigurnim, gdje vam niko ništa ne može nauditi ili pričiniti bilo kakvo zlo. To utočište može biti bilo što, ako je zimski pejsaž u sumrak, utočište može biti prozorčić iz kojeg zrači svjetlost svijeće, može biti list na drvetu koji predivno blješti u zlatnožutoj boji, koja vam pričinjava zadovoljstvo, može biti kap rose na cvijetu, maleni val na vodi jezera, ili bijeli lokvanj, zraka sunca koja se probija kroz krošnje drveća, maleni oblačić ili zraka koja izbija iz njega, kraj puta ili zavijutak koji se gubi u daljini. Utočište može biti bilo što, važno je osjetiti prijatno zadovoljstvo u tom detalju tako da vam boja pričinjava neopisivu ugodu dok ga gledate. Treba se naučiti da češće mislimo na sebe, na svoje osjećaje, na svoje doživljaje - u toku posmatranja slike. Tom će nam prilikom upravo koristiti ova mentalna koncentracija otvorenih očiju.
Kako usmjeravamo svoju pažnju na sebe? Najlakše je postići u izolaciji. Sami, odvojeni od drugih, u tihoj prostoriji, zatvorenih očiju udahnemo i izdahnemo duboko jedno l0-tak puta uspravljene kičme, pustimo da nam protiču misli, osjećaji i ostali sadržaji vlastitog psihičkog života. Zatim otvorimo oči i pogledamo u sliku.
Ova uputa je ujedno i predradnja za početak meditativnog pristupka gledanja likovnog djela. Posmatrajući svijet oko nas, našu sliku pred kojom stojimo, mi posmatramo i svijet u sebi. Već i ta spoznaja je dovoljna da oslabi snagu našeg nesretnog doživljaja. Razmišljanje o sebi, slici, detalju i boji ne treba biti dugotrajno. To može biti samo trenutni pogled na svoj duboki uzdah, na ubrzano kucanje srca, na agresivnu misao što ju je naš sugovomik razvio o nama, ili vlastita ideja koja nas je tog trenutka zasmetala. A nakon toga, odmah, nastavljamo pratiti zbivanja dalje na slici. Takvom stalnom izmjenom pažnje na slici i na sebi zapravo vodimo neku vrstu dvostrukog života. Istodobno spoznajemo dva svijeta: vanjski i svoj unutrašnji.
Obuhvatite sliku u jednom pogledu po cijeloj površini, pronađite detalj koji je za vas tog momenta najmanje privlačan; takoder pokušajte konstatirati razlog zbog čega je to tako, zašto vam ta boja najmanje odgovara i čime se to može povezati, zatim lagano prelazeći po slici piibližite se i uđite u svoje utočište. Izgovorite misao; "To je moje utočište, sada mi niko ništa ne može, odavde mogu kontrolirati situaciju." Osjetite zadovoljstvo, radost, spoznaju da ste na sigurnom. Trenutak ulaska i boravak u utočištu mora biti kratak. Ponovno se vratite na početak meditacije, još jednom zahvatite pogledom cijelu sliku i konstatirajte da niste pogriješili sa najmanje privlačnim detaljem. Lagano krenite po slici zadržavajući se na interesantnim detaljima osnovnih boja, nedostajućih boja blokiranih čakri, ili boja koje su u tom momentu interesantne za vas. Tada treba izgovarati naglas, ili u sebi sljedeće misli:
- Ovo je moja prva osnovna boja, ovog momenta ja se nadopunjavam mojom prvom osnovnom bojom!
- Ovo je moja druga osnovna boja, ovog momenta ja se nadopunjavam mojom drugom osnovnom bojom.
- Ovo je moja nedostajuća boja, ovog momenta ja se nadopunjavam mojom nedostajućom bojom.
- Ova boja mi pričinjava veliko zadovoljstvo; ovog momenta ja se nadopunjavam njome i tako dalje...
Redosljed nije bitan, misli izgovarati tako kako pristižu detalji sa slike. Ovom meditacijom ujedno vršimo i kromoterapiju, jednu od metoda alternativne medicine samoiscjeljivanja. Sve ove konstatacije i prelaze sa boje na boju ne činite ni prebrzo, a ni presporo, zadržavajte se toliko dugo dok osjećate zadovoljstvo a kada se javi prva nelagoda i zasićenje uLioite lagani prijelaz na sljedeći detalj ili boju. Približavanje i ulazak u utočište mora biti trenutačno, potrebno je osjetiti jedan bljesak; zadovoljstvo, sreću, ushićenje, promjenu i naglo izaći iz utočišta. Time je meditacija završena. Vremenski meditacija nije ograničena - može trajati do deset minuta i duže; meditirajte samo onda kada osjetite potrebu za njom. Radi što veće svrsishodnosti i efikasnosti meditiranja obavezno bi morali znati koje su vaše dvije osnovne boje i boje koje vam nedostaju, ukoliko ih ima kako bi meditiranjem uz pomot slike mogli vršiti i alternativnu metodu samoiscjeljivanja metodom kromoterapije.
Ovu meditaciju shvatite kao igru, bez opterećenja i obaveza, radite kako to vama najbolje odgovara - neusiljeno; maštovito, čak se ne morate ni držati ovog redosljeda. Izmislite nešto svoje, nadopunite nekom novom finesom, a da ste na dobrom putu, saznat ćete sami. Vaši osjećaji i doživljaji o tome sve govore.
Napomena: Tekst objavljen u mojoj knjizi SVJETILJKE I ŽIVOT,
Rijeka, 1996.
Slika niže:
Autor: Borivoj Bukva
Naziv: Risnjak
Dimenzija: 55x65
Tehnikal: Ulje na platnu
Godina: 1987
U Rijeci, 17. 08. 2008. godina Borivoj Bukva
Post je objavljen 28.01.2015. u 08:36 sati.